Egzistencijalizam je posebna vrsta humanizma

Filozofija egzistencijalizma postala je jedna od najvažnijihpoznati, svijetli i autoritativni trendovi našeg doba. Temelji se na antiscijentizmu, što jasno govori da racionalna filozofija nije u stanju odgovoriti na mnoga pitanja, jednostavno je zašla u slijepu ulicu, pa je došlo vrijeme da pomaknete svoj pogled na osobu, njene probleme i svakodnevni život.

Ova je struja nastala 20-ih godina XXstoljeća u Njemačkoj. Neposredno nakon Prvog svjetskog rata, društvo se probudilo i drugačije pogledalo na postojanje čovjeka, njegove probleme. Dva su područja: vjerski egzistencijalizam i ateistički. Ova se filozofija suprotstavila racionalnim teorijama, gdje se razmatrao samo određeni ljudski subjekt. Egzistencijalizam je uključivao borbu za osobnost.

Filozofska struja gotovo istodobnonastao u Njemačkoj, Francuskoj i Rusiji, to potvrđuju i znanstveni radovi filozofa tih zemalja. No, otkrivači su bili Nijemci, a francuski se egzistencijalizam razvio na temelju djela Heideggera i Jaspersa. Ideološki izvori, tumačenja i interpretacije usvojeni su u Njemačkoj. U Francuskoj su odjednom bile zastupljene dvije struje: vjerska i ateistička. Prvu su predstavljale Gabrielle Marcel, a drugu Camus i Sartre.

"Egzistencijalizam je humanizam" - poznatteza francuskog filozofa Sartrea zbog koje se pitate je li to doista tako. Ako su predstavnici vjerskog pokreta pokušali pronaći izgubljenu vezu s Bogom, gurnuti stare dogme u nove okvire, tada su ateisti prije svega smatrali autonomnu osobnost osim kulturnih i društvenih struktura. Ateistički trend pokušao je suprotstaviti destruktivnim tendencijama patosom usamljene osobe i humanizmom.

1946. godine prvi je put objavljena Sartreova knjiga"Egzistencijalizam je humanizam." Prošlo je mnogo godina, ali je nekoliko puta pretiskivano, jer u pristupačnom obliku iznosi temelje ove filozofije i gledišta samog autora. Sama ideja egzistencijalizma je da je osoba vrlo usamljena i na toj se osnovi razvijaju različiti strahovi koji otvaraju stvarno biće. Ispada da osoba postoji samo da bi bila na ovom svijetu.

U svom je radu Sartre pokušao odgovoriti na pitanje,egzistencijalizam je humanizam ili nešto treće i razgovarali smo o tome kako možete povezati ova dva trenda. Petrarka, Dante, Boccaccio smatraju se izvanrednim predstavnicima humanizma. Rekli su da je antropocentrizam koji proizlazi iz ljudske svijesti, a koji pretpostavlja samog čovjeka kao vrijednost, humanizam. Iznimka je samo ona koja ljude potčinjava nadljudskim silama i otuđuje od sebe.

Egzistencijalizam je humanizam, ali poseban.Ovdje glavnu ulogu ne igra sama osoba, već nešto što se transcendentuje u svijetu oko sebe, pokušava postići određene ciljeve i visine, stalno u pokretu i u potrazi za najboljim. Egzistencijalizam se temelji na istim temeljima kao i humanizam, ali ovaj je trend bliži tome da budemo osoba. Ovdje je glavno postići najviše mogućnosti. Svaka osoba ima nešto vrijedno, viši cilj koji se mora postići. Stoga je sigurno reći da je egzistencijalizam i dalje humanizam.