"Ne postoji čovjek koji bi bio poput otoka"
(John Donne)
Društvo se sastoji od mnogih pojedinaca kojiu mnogočemu su slični, ali i izuzetno različiti u svojim težnjama i pogledima na svijet, iskustvu i percepciji stvarnosti. Moral je ono što nas spaja, to su posebna pravila koja su usvojena u ljudskoj zajednici i definiraju određeni opći pogled na kategorije takvog plana kao što su dobro i zlo, dobro i zlo, dobro i loše.
Moral se definira kao norma ponašanja udruštvo, koje su se formirale tijekom mnogih stoljeća i služe ispravnom razvoju osobe u njemu. Sam izraz potječe od latinske riječi mores, što znači pravila prihvaćena u društvu.
Moral, koji je u mnogo čemu presudanza regulaciju života u društvu postoji nekoliko glavnih značajki. Dakle, njezini temeljni zahtjevi za sve članove društva su isti, bez obzira na položaj. Djeluju čak i u situacijama koje su izvan područja odgovornosti pravnih načela i primjenjuju se na takve sfere života kao što su kreativnost, znanost, proizvodnja.
Norme javnog morala, drugim riječima, tradicije,značajni su u komunikaciji između određenih pojedinaca i skupina ljudi, omogućuju "razgovor istim jezikom". Pravna načela nameću se društvu, a njihovo nepridržavanje povlači za sobom posljedice različite težine. Tradicije i moralne norme dobrovoljne su, svaki član društva pristaje na njih bez prisile.
Tijekom stoljeća moralni su standardi zavladalirazličite vrste. Dakle, u primitivnom društvu takav princip kao što je tabu bio je neosporan. Ljudi koji su pozvani da prenose volju bogova bili su strogo regulirani kao zabranjene radnje koje bi mogle ugroziti cijelo društvo. Njihovo kršenje neizbježno je pratila najstroža kazna: smrt ili progonstvo, što je u većini slučajeva bilo isto. Tabu je još uvijek očuvan u mnogim tradicionalnim društvima. Ovdje su, kao moralna norma, primjeri sljedeći: ne može se biti na teritoriju hrama ako osoba ne pripada kasti svećenstva; ne možete imati djecu od svoje rodbine.
Moralna norma nije samo općeprihvaćena, većkao rezultat njegovog povlačenja nekim savjetom, to također može biti običaj. To je ponavljajući postupak koji je posebno važan kako bi se zadržao određeni položaj u društvu. Na primjer, u muslimanskim zemljama tradicije se poštuju više od drugih moralnih normi. Običaji zasnovani na vjerskim uvjerenjima mogu koštati života u Srednjoj Aziji. Za nas koji smo naviknutiji na europsku kulturu, zakonodavstvo je analog. Na nas djeluje jednako kao i tradicionalne moralne norme na muslimane. Primjeri u ovom slučaju: zabrana pijenja alkohola, zatvorena odjeća za žene. Za naše slavensko-europsko društvo običaji su: pecite palačinke na Dan palačinki, Novu godinu proslavite božićnim drvcem.
Među moralnim normama razlikuje se i tradicija -redoslijed radnji i način ponašanja koji traje tijekom vremena, prenose se s koljena na koljeno. Neka vrsta tradicionalnih moralnih normi, primjeri. U ovom slučaju to uključuje: proslavu Nove godine s božićnim drvcem i darovima, možda na određenom mjestu ili odlazak u kupalište na Silvestrovo.
Postoje moralna pravila - ta praviladruštva koja osoba svjesno definira za sebe i pridržava se ovog izbora, odlučujući što je za nju prihvatljivo. Za takvu moralnu normu primjeri u ovom slučaju: ustupite mjesto trudnicama i starijim osobama, pružite ruku ženi pri izlasku iz prijevoza, otvorite vrata ženi.
Jedna od funkcija je procjena.Moral ispituje događaje i radnje koji se događaju u društvu s obzirom na njihovu korisnost ili opasnost za daljnji razvoj, a zatim donosi vlastitu presudu. Stvarnost svih vrsta ocjenjuje se u smislu dobra i zla, čineći okruženje u kojem se svaka od njegovih manifestacija može ocijeniti i pozitivno i negativno. Pomoću ove funkcije osoba može razumjeti svoje mjesto u svijetu i oblikovati svoj položaj.
Jednako je važan i regulatorni propisfunkcija. Moral aktivno utječe na svijest ljudi, često djelujući bolje od zakonskih ograničenja. Od djetinjstva, uz pomoć odgoja, svaki član društva oblikuje određene stavove o tome što se može, a što ne može učiniti, a to mu pomaže da svoje ponašanje korigira na takav način da je korisno za sebe i za razvoj uopće. Norme morala reguliraju i unutarnje poglede na osobu, što znači njegovo ponašanje, i interakciju između skupina ljudi, omogućujući im da održavaju ustaljeni način života, stabilnost i kulturu.
Odgojna funkcija morala izražava se uda se pod njezinim utjecajem osoba počinje usredotočiti ne samo na vlastite potrebe, već i na potrebe ljudi oko sebe, društva u cjelini. Pojedinac razvija svijest o vrijednosti potreba drugih sudionika u društvu, što zauzvrat dovodi do uzajamnog poštovanja. Osoba uživa svoju slobodu sve dok ona ne krši slobodu drugih ljudi. Moralni ideali slični različitim osobama pomažu im da se bolje razumiju i djeluju skladno zajedno, pozitivno utječući na razvoj svakog od njih.
Temeljnim moralnim načelima bilo kojeg vremenapostojanje društva može se pripisati potrebi da se čine dobra djela i ne nanosi šteta ljudima, bez obzira na to koji položaj oni zauzimaju, kojoj nacionalnosti pripadaju, koje su religije sljedbenici.
Principi norme i morala postaju nužni,čim pojedinci stupe u interakciju. Pojava društva bila je ta koja ih je stvorila. Biolozi koji se usredotočuju na proučavanje evolucije kažu da u prirodi postoji i princip uzajamne korisnosti, koji se u ljudskom društvu ostvaruje kroz moral. Sve životinje koje žive u društvu prisiljene su umjeravati svoje sebične potrebe kako bi se više prilagodile kasnijem životu.
Mnogi učenjaci na moral gledaju kao narezultat društvene evolucije ljudskog društva, koja je ista prirodna manifestacija. Kažu da su mnoga načela norme i morala, koja su temeljna, nastala prirodnom selekcijom, kada su preživjeli samo oni pojedinci koji su mogli ispravno komunicirati s drugima. Primjerice, navodi se roditeljska ljubav koja izražava potrebu da se potomstvo zaštiti od svih vanjskih opasnosti kako bi se osigurao opstanak vrste i zabrana rodoskvrnuća, koji štiti populaciju od degeneracije miješanjem previše sličnih gena, koji dovodi do pojave slabe djece.
Humanizam je temeljno načelonorme javnog morala. Podrazumijeva se uvjerenje da svaka osoba ima pravo na sreću i beskonačan broj prilika kako bi to pravo ostvarila, te da u središtu svakog društva treba biti ideja da svaki njegov član ima vrijednost i da je vrijedan zaštitu i slobodu ...
Osnovna ideja humanizma može se izraziti udobro poznato pravilo: "odnosi se prema drugome onako kako želiš da se odnosi prema tebi." Druga osoba u ovom načelu smatra se zaslužnom za iste beneficije kao i svaka određena osoba.
Humanizam pretpostavlja da bi društvo trebalojamče osnovna ljudska prava, kao što su pravo na život, nepovredivost doma i prepiske, sloboda vjeroispovijesti i izbora prebivališta te zabrana prisilnog rada. Društvo bi se trebalo potruditi podržati ljude koji su iz ovog ili onog razloga ograničeni u svojim mogućnostima. Sposobnost prihvaćanja takvih ljudi razlikuje ljudsko društvo, koje ne živi prema prirodnim zakonima s prirodnom selekcijom, osuđujući one koji nisu dovoljno jaki da umru. Humanizam također stvara mogućnosti za ljudsku sreću čiji je vrhunac ostvarenje njegovih znanja i vještina.
Humanizam u naše vrijeme privlači pažnju društvao univerzalnim ljudskim problemima kao što su širenje nuklearnog oružja, prijetnje okolišu, potreba za razvojem tehnologija bez otpada i smanjenje razine proizvodnje. Kaže da se obuzdavanje potreba i uključivanje svih u rješavanje problema s kojima se suočava cijelo društvo može dogoditi samo povećanjem razine svijesti, razvojem duhovnosti. Tvori univerzalne norme morala.
Milosrđe se razumijeva kao spremnost osobepomoći ljudima kojima je to potrebno, suosjećati s njima, doživljavajući njihovu patnju kao svoju i želeći ublažiti njihovu patnju. Mnoge religije pozorno prate ovaj moralni princip, posebno budizam i kršćanstvo. Da bi osoba bila milosrdna, potrebno je da nema podjelu ljudi na "naše" i "neznance", tako da u svima vidi "svoje".
Trenutno se puno naglašavada osoba treba aktivno pomagati onima kojima je potrebna milost, a važno je da ne pruža samo praktičnu pomoć, već i da bude spremna pružiti moralnu podršku.
Moralno govoreći, jednakost tražitako da se postupci osobe ocjenjuju bez obzira na njegov društveni status i bogatstvo, te s općeg gledišta, tako da pristup ljudskim postupcima bude univerzalan. Ovakvo stanje može biti samo u dobro razvijenom društvu koje je doseglo određenu razinu u gospodarskom i kulturnom razvoju.
Ovaj se moralni princip može izraziti u frazi"Voli svog bližnjeg kao samoga sebe." Altruizam pretpostavlja da je osoba u stanju učiniti nešto dobro za drugu osobu besplatno, da to neće biti usluga na koju se mora odgovoriti, već nezainteresirani impuls. Ovaj moralni princip vrlo je važan u modernom društvu, kada život u velikim gradovima ljude otuđuje jedni od drugih, stvara osjećaj da je briga za bližnjeg nemoguća bez namjere.
Zakon i moral u bliskom su kontaktu, jer zajedno čine pravila u društvu, međutim, oni imaju niz značajnih razlika. Odnos normi zakona i morala omogućuje nam prepoznavanje njihovih razlika.
Pravna pravila dokumentiraju se i razvijajuod strane države kao obvezujuća pravila, za čije nepoštivanje neizbježno slijedi odgovornost. Kategorije legalnih i ilegalnih koriste se kao procjena, a ta je procjena objektivna, izgrađena na regulatornim dokumentima poput ustava i različitih zakona.
Moralne norme i principi fleksibilniji su i drugačijiljude se može percipirati na različite načine, oni također mogu ovisiti o situaciji. Postoje u društvu u obliku pravila koja se prenose s jedne osobe na drugu i nigdje nisu dokumentirana. Moralne su norme prilično subjektivne, ocjena se izražava konceptima "ispravno" i "pogrešno", njihovo nepoštivanje u nekim slučajevima ne može dovesti do ozbiljnijih posljedica od javnog ukora ili jednostavno neodobravanja. Za osobu kršenje moralnih načela može dovesti do grižnje savjesti.
Može se pratiti odnos normi zakona i moralamnogo slučajeva. Dakle, moralna načela "Ne ubij", "Ne kradi" odgovaraju zakonima propisanim u Kaznenom zakonu da napad na ljudski život i njegovu imovinu dovodi do kaznene odgovornosti i zatvora. Sukob načela također je moguć kada se zakonska povreda - na primjer, eutanazija, koja je u našoj zemlji zabranjena, a koja se smatra ubojstvom osobe - može opravdati moralnim uvjerenjima - sama osoba ne želi živjeti, nema nade za oporavak, bolest mu nanosi nesnosne bolove.
Dakle, razlika između normi zakona i morala izražava se samo u zakonodavstvu.
Pri tome su se u društvu rodile moralne normeevolucije, njihov izgled nije slučajan. Prije su im bili potrebni za potporu društvu i zaštitu od unutarnjih sukoba, i dalje obavljaju ovu i druge funkcije, razvijajući se i napredujući zajedno s društvom. Moralne norme bile su i ostat će sastavni dio civiliziranog društva.
