1994. godinu obilježio je događaj poput PrveČečenski rat. Nesigurna ravnoteža postignuta na samom početku 90-ih narušena je 1993. godine, u to vrijeme u Groznom i u Moskvi naglo su umanjene ovlasti parlamenata, jačajući predsjedničku moć. Kao rezultat toga, Čečenija se podijelila u klanove po zemljopisnim crtama. Stvorena je protududajevska koalicija koja je kontrolirala sjeverne regije. U Moskvi su isti događaji doveli do zauzimanja Bijele kuće.
Gospodarska situacija bila je nepovoljna zaMoskva. Tada se pojavila misao da bi Prvi čečenski rat mogao postati dobar poticaj za razvoj. U istom razdoblju odnose između Rusije i Čečenije pogoršao je problem tranzita kaspijske nafte. Naftovod je trebao prolaziti kroz teritorij Čečenije, a za Moskvu je bilo izuzetno važno tko će točno preuzeti vodstvo.
U prosincu 1993. stvoreno je Privremeno vijeće Čečenije,na čijem je čelu Autukhranov. Inicijativa za njezino stvaranje krenula je iz Moskve, a mediji su je predstavili kao stvarnu alternativu Dudajevskom režimu. Pripreme za neprijateljstva započele su u travnju 94. godine. Upravo je trebao započeti prvi čečenski rat.
U tom je razdoblju došlo do brojnih oduzimanja autobusataoci. Teroristi su tražili novac, oružje i helikopter. Banditi su otišli u Čečeniju, gdje su ih ruske agencije za provođenje zakona uspješno uhvatile. Kasnije je čečensko vodstvo optuženo za namjerno organiziranje terorističkih napada.
U ljeto 94. anti-Dudaevskayaoporba, među kojima su počele i svađe. U kolovozu će šef Privremenog vijeća Avturhanov tražiti od Jeljcina da to tijelo prizna kao jedino legalno i pružiti mu podršku. U Čečeniji je izbio građanski rat. Ali protivničke su snage bile jednake. Nijedna strana nije mogla dobiti prednost. Tako je započeo Prvi čečenski rat, a razlozi za to leže u polju političkih i ekonomskih koristi.
Tada je ruska vlada osigurala 40tenkovi za napad na Grozni. Rezultat ove operacije bio je žalosan: lokalno pješaštvo prvo je došlo na napad i bilo je poraženo, a tenkovi su došli do središta Groznog, gdje su pucali iz bacača granata. Kao rezultat, zarobljeno je 50 ruskih tankera, koji su na kamerama ispričali o ovoj operaciji ruskih specijalnih službi. Uz to je izgubljeno mnogo vojne opreme koju je zarobila vladina čečenska vojska.
Zarobljeni tankeri kasnije su vraćeni tijekompregovori. Rusija je imala priliku mirno riješiti ostale razlike, ali ulog je stavljen na silu. U prosincu 1994. ruske trupe počele su ulaziti u Čečeniju. Prvi čečenski rat bio je neočekivan za ruske vojnike, nisu bili spremni upotrijebiti oružje protiv lokalnog stanovništva. Ali svugdje su nailazili na otpor. Istočnu skupinu zaustavili su Čečeni Akka, u Ingušetiji su zaustavili zapadnu skupinu. Pravi vojni sukobi započeli su kad su se trupe morale probiti kroz naseljena područja.
Mozdk je napao bez ozbiljnijih problema.i skupina Kizlyar. Uništeni zrakoplovi nisu im smetali, krajolik je bio povoljan, stanovništvo je bilo prorusko. Približavajući se Groznom, skupina Mozdok naišla je na otpor i tjedan dana zaglavila u bitkama za naselja.
Skupine su opkolile Grozni, a 26. prosincavodstvo je naložilo juriš na grad. Istodobno, vojno vodstvo nije uzelo u obzir lekciju s tankerima, a scenarij događaja praktički se ponovio. Korišteno je samo nekoliko puta više oklopnih vozila. Čečeni su se pripremili za takav zaokret. Oklopna vozila opet su ostala bez pokrića i na njih su pucali bacači granata. Zapadna skupina je zaustavljena, istočna se uspjela povući. Prvi čečenski rat donio je strašne gubitke sjevernoj skupini. Gubici su iznosili 85 poginulih i 72 nestala.
Sjeveroistočna skupina bila je opkoljena iblokiran, ali zapovijed za povlačenje nije dana. Tada je stvorena opća grupacija "Sjever", koju je vodio Rokhlin, i "Zapad" pod zapovjedništvom Babičeva. Obje su se skupine uputile prema predsjedničkoj palači. No, promjena taktike nije imala puno učinka. Počele su dugotrajne ulične borbe. Čečeni su Groznog držali s pojačanjima s juga. Predsjednička palača zauzeta je samo tri tjedna kasnije.
Postepeno se ispostavilo da je prednost u ruskomstrana. Nova skupina blokirala je grad s juga, uslijed čega su se Čečeni počeli povlačiti. Ali grad još uvijek nije bio pod potpunom kontrolom saveznih snaga. Nekoliko dana kasnije objavljeno je jednotjedno primirje.
Prvi čečenski rat, čiji razlozi nisuno očito je, kako su ih mediji predstavljali, dovelo ruske trupe do iznemoglosti. 20. veljače nastavljene su vojne operacije. Čečenske trupe postupno su napuštale grad, a ruska vojska nije ih uspjela zaustaviti. Nakon toga, neprijateljstva su se prelila na teritorij istočne i zapadne Čečenije.
