Stil govora, teksta može se govoriti, novinarski, znanstveni. Svaki od njih ima svoje osobine i karakteristike. Koji je stil teksta i kako razlikovati jedan govorni sustav od drugog?
Kako bi se odgovorilo na pitanje kojetakvog stila teksta, vrijedi podsjetiti na bilo koju frazu iz pjesničkog djela koja se bavi prirodnim pojavama. A zatim pokušajte "prevesti" sadržaj poetskog odlomka na jezik koji televizijski spikeri koriste prilikom emitiranja vremenske prognoze. Pjesnik će reći: "Pljušti topla ljetna kiša." Najavljivač: "Danas se opažaju oborine." Po svom su značenju ove fraze identične. Jezična sredstva koja se u njima koriste potpuno su različita. Pa, što je stil teksta?
Postoji nekoliko sustava govornih sredstava. Svaki od njih koristi se u određenom području. Ovo je stil govora, teksta.
Klasifikacija među lingvistimapostoje nesuglasice. Svatko ima isti odgovor na pitanje što je stil teksta. Ovo je sustav u kojem su svojstvena određena jezična sredstva. Svi stilovi teksta, primjeri koji su navedeni u nastavku, mogu se podijeliti u dvije vrste:
Knjiga je pak podijeljena naznanstveno, službeno poslovno, novinarsko i vjersko propovijedanje. Neki će jezikoslovci također istaknuti umjetnički stil, odnosno onaj koji koriste književnici i pjesnici. Međutim, ovo je mišljenje diskutabilno. Autori fikcijskih djela u potpunosti koriste mogućnosti jezika. Nisu ograničena na sredstva koja su svojstvena određenom govornom sustavu.
Govorni se stilovi međusobno razlikuju u izgovoru riječi, leksiko-frazeološkom sastavu, morfološkim sredstvima i sintaktičkim konstrukcijama.
Ovaj govorni sustav obavlja funkciju komunikacije uusmeni oblik. Njegove su značajke lakoća, neformalnost, izražajnost. Ostali stilovi govora nemaju slična obilježja. Primjeri kolokvijalnih tekstova nalaze se u beletrističkim djelima. Pisac, pokušavajući reflektirati život na najrealniji način, uključuje dijaloge u naraciju.
Značajka razgovornog stila je takođerprisutnost smanjenih okretaja. Osoba, koja kupuje kartu na blagajni kolodvora, reći će frazu: "Jedna do Petrovsko-Razumovske." Svoju želju neće izraziti na knjiški način. U novinarskom stilu takva bi fraza izgledala ovako: "Želim kupiti jednu kartu za vlak koji vozi do stanice Petrovsko-Razumovskaja."
U razgovornom stilu važnu ulogu igra i zvučna strana govora. Naime - intonacija. Ona je ta koja u govoru ostavlja dojam kolokvijalnosti. Rječnik ovog stila uključuje dvije vrste riječi:
Postoje i uobičajene riječi, profesionalizmi, dijalektizmi, žargon. Govorni sustav razgovora bogat je frazeološkim jedinicama, što se, na primjer, rijetko može naći u publicističkim tekstovima.
Karakteristična značajka ovog govornog sustava jepoštivanje književnih normi. Leksička značajka stila knjige je jedinstvo stila. Upotreba narodnih riječi u novinarskom ili znanstvenom tekstu neprihvatljiva je.
Po čemu se drugi stilovi govora u knjizi razlikuju od znanstvenih? Navest ćemo primjere tekstova koji se koriste sadržajem prve strofe poznate Jesenjinove pjesme "Dosta mi je života u rodnoj zemlji".
Značajke novinarskog stila su generalizacija i apstrakcija. U takvim tekstovima nema izražajnosti. Iznimno nepristrano iznošenje činjenica.
Publicistički tekstovi mogu obavljati dvije funkcije: informativnu i utjecajnu. Novinar događaje ne predstavlja ravnodušno. Aktivni je sudionik.
I konačno, formalni poslovni stil,služeći pravnim odnosima između građana i države, odlikuje se izoliranošću, stabilnošću i obiljem standardnih, ponekad disonantnih fraza.
