Sustavno-aktivni pristup. Materijal za izvješće o odgojnoj psihologiji

Politika, metodologija i strategija Rusijeformacije oplemenjuju svoje povijesne znamenitosti. Novi federalni državni standard obrazovanja (FSES) se razvija. U skladu s njim, ustanova obrazovanja pozvana je jamčiti socijalizaciju nove generacije, njezin adekvatan ulazak u društvo.

Takva imperativna postavka strateškogzadaci izazvali su promjenu didaktičke paradigme. Od ciljeva ovladavanja znanjima, sposobnostima i vještinama (ZUN), koji su prevladavali u pedagogiji više od pola stoljeća, težište zadatka pregrađuje se u temeljno novu paradigmu. - sustavno-aktivnost.

Do sada, sustavno-praktički je implementiran djelatni pristup u osnovnoj školi. Došlo je vrijeme za transformacije u osnovnoj školi.

Semantičko polje za razumijevanje SDP-a

Sustavno-djelatni pristup (SDP) postaje sredstvo socijalizacije. Osigurava zajedničko i svjesno djelovanje subjekata obrazovanja u procesu prisvajanja povijesnih vrijednosti i tradicije.

Psihološki aspekt roditeljstva usredotočuje se nanjegovanje osobnih značenja, njegovanje vrijednosnih stavova. Prostor za njihov razvoj, generiranje i transformaciju je zajednička aktivnost učenika s odraslim mentorima.

Kriterij odgojno-obrazovnog procesa, za razliku od obrazovnog procesa, je moto modernog vremena: „Nemoguće je poučavati značenju. Može se samo obrazovati."

U novom konceptu obrazovanja javljaju se nove dijalektičke suprotnosti: standardizacija i varijabilnost.

Varijabilni faktor obrazovanja je svojstvo koje omogućuje da se sposobnosti učenika u potpunosti ispolje u skupinama, kao i da se u obzir uzmu individualne kvalitete pojedinih učenika.

Standardizacija obrazovanja je sustav ograničavanja varijabilnosti. Svrha ograničenja je osigurati jednake mogućnosti za subjekte obrazovanja u obrazovnom procesu.

Specifičnost SDP-a u razvoju Federalnog državnog obrazovnog standarda

Sustavno-pristup aktivnosti diktira niz odredbi koje se moraju uzeti u obzir za razvoj Federalnog državnog obrazovnog standarda.

• Pojedinca se može razumjeti samo promatranjem svrhovite djelatnosti u koju je integriran, kroz koju se razvija, djeluje, kroz koju živi.
• Odrasla osoba, dijete i njegovi vršnjacizajedničke aktivnosti stvaraju jedna za drugu i obogaćuju pogled na svijet. Upravo to omogućuje rastućoj osobnosti rješavanje životnih problema širokog spektra.
• Dobne faze djetetova razvoja karakteriziraju prevlast jedne ili druge vodeće aktivnosti. Utvrđuje individualne karakteristike učenika ovisno o njihovoj dobi.
• Dijete može učiti povijesnoformirane načine ljudskog ponašanja, rasti u sebi sposobnostima, asimilirati vrijednosti i društvene norme provjerene poviješću, samo ako je uključeno u svrhovito i sistematizirano djelovanje.

Planovi analize aktivnosti u izradi Federalnog državnog obrazovnog standarda

Prilikom oblikovanja Federalnog državnog obrazovnog standarda potrebno je konstruirati aktivnost koja oblikuje ideju svijeta, na temelju četiri plana za njegovu dosljednu analizu:

1. plan motivacijske vrijednosti (MCP);
2. ciljni plan (CPU);
3. operativni plan (OP);
4. plan resursa (RP)

Sustavno-pristup temeljen na aktivnostima zahtijeva uzimanje ovih planova u obzir pri razvoju modela obrazovnih programa.

Ukratko o specifičnostima svakog plana analize aktivnosti.

1. Specifičnost MCP-a - odgovara na pitanje: "Zašto je ova aktivnost potrebna?"

Odgovor pruža sliku vrijednosti kojena koje se oslanja ličnost u razvoju. Pri osmišljavanju standardnih i oglednih programa potrebno je prednost dati svjetonazoru pojedinca i motivaciji za učenje.

Sustavotvorno obilježje obrazovnog standarda tijekom MCP analize je postizanje osobnog rezultata u nastavi i odgoju.

2. Specifičnost CP - odgovara na pitanje: "Koji je smjer djelovanja?"

Odgovor daje sliku sustava radnji, u tijekušto je asimilacija sadržaja obrazovanja. Prilikom projektiranja potrebno je obratiti pozornost na kombiniranu uporabu univerzalnih odgojnih radnji (ULE), koja dovodi do predmetno smislenog ishoda učenja – integralne temeljne obrazovne jezgre.

3. Specifičnost OP-a - odgovara na pitanje: "Kako se izvode radnje?"

Odgovor je slika specijaliziranih načina djelovanja i operacija. Uz njihovu pomoć stječu se vještine i sposobnosti koje jamče izvođenje odgojno-obrazovnih radnji.

U bilo kojem akademskom predmetu koji treba savladati, cilj obrazovne radnje je stalna vrijednost, a skup operacija, uključujući tehnologiju postizanja rezultata, varijabla.

4. Specifičnost RP-a - odgovara na pitanje: "Na račun kojeg se resursa odvija aktivnost?"

Odgovor daje cjelovitu sliku resursa bez kojih je nemoguć učinkovit tijek obuke i obrazovanja: financijskih, kadrovskih, regulatornih.

Na izbor sredstava utječu sljedeći čimbenici:

• nužni objektivni rezultat (definirajući uvjet je cilj radnje);
• nužni osobni rezultat (odlučujući uvjet je motiv aktivnosti).

Resursi su, poput obrazovnih tehnologija, promjenjive komponente u njegovom standardu.

Kompetencija i ZUN

Sustavno-pristup koji se temelji na aktivnostima u obrazovanju tvrdida su ZUN sporedni u odnosu na svrhovito odgojno djelovanje. One (ZUN) moraju biti generirane, primjenjive i očuvane samo na temelju uvjeta svrhovitog djelovanja.

Što se kvalitete znanja tiče, ona također proizlazi iz raznih svrhovitosti ELC-a.

U SDP-u se kompetencija pojedinca formira sljedećim redoslijedom: “kompetentnost – djelatnost – kompetencija”.

Kompetencija se pojavljuje kao znanje na djelu. Očituje se u sposobnosti primjene stečenih znanja i vještina za postizanje učinkovitih rezultata aktivnosti.

Sustavno-pristup aktivnosti ponovno se ujedinjuje upedagoška psihologija, metodologija i didaktika dva su temeljna povijesna pristupa: suvremeni pristup utemeljen na stvarnosti i onaj raniji, sada sekundarni, utemeljen na ZUN-u.