Navještenje je poseban praznik. Iako se, za razliku od Božića, Uskrsa i Duhova, ne poštuje kao Gospodnji blagdan (koji je posvećen Gospodinu Isusu Kristu), ali ga je kršćanski teolog Ivan Krisostom cijenio kao "prvi blagdan" i "korijen blagdana", jer da nema Navještenja, ne bi bilo ni Božića, ni Uskrsa i Duhova. Stoga je u pravoslavnoj tradiciji ovaj dan dvanaesti stoti neprolazni praznik (to je jedan od 12 glavnih praznika u crkvenom kalendaru, koji pada na isti dan u godini). Čestitke za Navještenje izgovaraju se 25. ožujka po gregorijanskom kalendaru i 7. travnja prema Julijanskom kalendaru.
Temelj ovog praznika sadržan je u Evanđeljuod Luke, u prvom poglavlju. Evanđelist pripovijeda da se arkanđeo Gabrijel pojavio Djevici Mariji i najavio joj da će začeti u maternici i roditi Otkupitelja čovječanstva. To je Radosna vijest koju već više od dvije tisuće godina slave sljedbenici kršćanske religije. Stoga se čestitke za Navještenje prije svega odnose na obećani dolazak u svijet Spasitelja. Ljudi čestitaju jedni drugima na skorom dolasku Otkupitelja duša za izvorni grijeh i žele činiti slavna djela.
Budući da ovaj praznik pada na proljećevremena, ono se podudara s buđenjem prirode. Čudo buđenja prirode iz zime prirodno je povezano s čudom bezgrešne začeće. Vjerovalo se da se životinje koje padaju u hibernaciju probude i puze iz svojih rupa na Navještaju: žabe, gušteri, pčele, mravi itd. Također, na dan Navještenja predvidjeli su vrijeme za Uskrs, određivali, manje ili više vjerovatno, vrste buduće žetve. Stoga su se čestitke na Navještaju uglavnom odnosile na dolazak proljeća i želje za dobrom žetvom i svakojakim zadovoljstvom.
U srednjem vijeku bilo je mnogo disidenataKršćanska su vjerovanja, a neki od njih svu nadu usmjerili na Nebeskog Oca, koji je stvorio drugi svijet koji nema nikakve veze s tim vidljivim, materijalnim svijetom, u kojem vladaju verovanje, smrt, toča i mraz, neuspjeh usjeva i glad. Te su kršćane u tim godinama vladala crkva proganjala i spaljivala na lomači, a da bi uništili svu uspomenu na njih, klevetili su im učenje i čak im dali nadimak "katari". Ali sami su sebe nazivali dobrim kršćanima, a njihovi vjernici nazivali su ih dobri muškarci i dobre žene. Što je Navještenje značilo ovim Dobrim kršćanima? Čestitke za ovaj praznik bile su nešto drugačije od katoličkih ili pravoslavnih. Isus Krist bio je za njih anđeo koji je sišao s neba i poprimio oblik čovjeka. Nikad nije rođen na normalan način kako se rađaju djeca. Naprotiv, došao je na svijet u tijelu koje nikada nije bilo podložno materijalnom zlu.
Stoga umjesto čestitaju Ljubazni ljudiKroz Navještenje su svojim vjernicima rekli „Legenda o pelikanu“. Nekad je bila pelikanska ptica, blistala je poput sunca. Imala je piliće u gnijezdu, ali kad se povukla, došao je zli zmaj i mučio i ranio piliće. Tada je Pelikan sakrio svoj sjaj. Vidjevši da je svjetlost izblijedjela, zmaj je došao do gnijezda i opet počeo mučiti mlade. Tada se Pelikan otkrio u svojoj slavi i ubio zmaja. Dobri kršćani otkrili su značenje ove legende: pilići su duše Božje, koje na ovom svijetu muči "princ ovoga svijeta". Krist je došao na svijet, "očaran", skrivajući svoje božansko zračenje pod likom običnog čovjeka. Tada je vrag pomislio da ga može lako ubiti. Ali Krist je svojim uskrsnućem stavio vraga u sram i otvorio vrata spasenju.
Budući da je Krist bio „omražen“ u Mariji - svojojCrkvi, blistajući poput zvijezde vodeće u tami ovoga svijeta, tada se čestitke za Navještenje svode na sljedeće: ako osoba čuje Božji glas koji ga poziva "da uzme križ dobrih djela i slijedi ga", tada se osoba neće moći oduprijeti. Neka onda duša koju je Gospodin pozvao na službu kaže, kako je napisao evanđelist Luka: "Evo, sluge Gospodnji; neka bude prema meni prema tvojoj riječi. " Jer svaka riječ koja dolazi od Boga je Radosna vijest i ona će se ispuniti.
