Citirana je jedna od prispodoba Isusa KristaEvanđelja po Mateju, Marku i Luci govore o zlim vinogradarima. U prezentaciji sva tri autora zvuči gotovo isto, s tek neznatnom razlikom u detaljima. Isus Krist je ispričao ovu prispodobu u hramu, ondje dan nakon pobjedonosnog ulaska u Jeruzalem. Prisjetimo se njegovog teksta, jer ima duboko značenje koje nije izgubilo na važnosti u naše dane.
Prispodoba o vinogradarima kaže da je izvjesnovlasnik, zasadivši vinograd, pobrinuo se da ga ogradi, podigne kulu i postavi mljeveni kamen ─ rezervoar za primanje soka od grožđa. Povjerivši daljnji posao svojim radnicima ─ vinogradarima, povukao se. Kad je došlo vrijeme za žetvu, gospodar je poslao sluge u vinograd da mu donesu plodove rada svojih radnika.
Ali vinogradari su, prema Isusu, pobijedilikamenovan i nečastan. Vlasnik je pokušao poslati ostale sluge, ali ista se priča ponovila s njima. Napokon je poslao svog voljenog sina u vinograd, nadajući se da će se njega sramiti i ponašati se ispravno. Međutim, umjesto toga, zli vinogradari su ga ubili nadajući se da će, obračunajući se sa nasljednikom, i sami postati vlasnici vinograda.
Dovršavajući prispodobu zlih uzgajivača, IsusePitao je ljude okupljene oko Njega, među kojima su bili i veliki svećenici i starješine. Upitao je što bi, prema njihovom mišljenju, posjednik učinio s tim radnicima, a dobio je odgovor da će zlikovce dovesti u žestoku smrt i da će brigu o vinogradu povjeriti dostojnijim slugama.
Mnogi kršćanski teolozi i sveti ocicrkve su svoj rad posvetile tumačenju gornje prispodobe o vinogradarima. Na temelju njihovog rada postala je tradicija davati slike korištenim u njoj sa dolje opisanim značenjima.
Pod vlasnikom vinograda misli IsusBog ─ Stvoritelj svijeta i svega što u njemu postoji. Vinograd nije ništa drugo do samog židovskog naroda, kojem je povjereno očuvanje vjere. Nakon toga, slika grozda ili vinove loze čvrsto se utvrdila u kršćanskoj simbolici, postajući personifikacija zajednice ljudi koji čine zemaljsku Crkvu Gospodnju.
Ograda je Božji zakon primljenod strane izabranog naroda preko Mojsija. Na samom početku četrdesetogodišnjeg putovanja kroz pustinju, Gospodin na gori Sinaj obavijestio je svog proroka, koji je predvodio izlazak Židova iz Egipta, niz uputa o vjerskom i javnom životu.
Naoštren ─ to je oltar, a sok od grožđa ─krv prolila po njemu. Drevni Židovi tradicionalno su žrtvovali razne životinje i ptice, za čiju se krv vjerovalo da pomaže očistiti ljude od počinjenih grijeha. U ovom slučaju tumači prispodobe vide proročko predviđanje krvi koju je sam Isus prolio na križu.
Toranj nije ništa drugo do ugrađeni hramJerusalim U vrijeme kada je Isus govorio prispodobu o vinogradarima, Drugi hram stajao je u glavnom gradu židovske države, čija je izgradnja započela u razdoblju nakon povratka Židova iz babilonskog zatočeništva (516. pr. Kr.), A završila je samo dva desetljeća prije Božića Krista. Prvi hram sagradio je kralj Salomon 950. godine prije Krista. e. Njegovo uništenje 598. pr. e. bio je početak babilonskog zatočeništva Židova, koje je trajalo gotovo 60 godina.
Pod uzgajivačima grožđa Krist značivisoki svećenici i sve starješine židovskog naroda. Njima se obraća optužujući govor. Na stranicama Evanđelja nazivaju se pismoznancima i farizejima i okarakterizirani su kao ljudi, iako su posjedovali znanje o Mojsijevom zakonu, ali zbog vlastitih interesa sveli su službu Bogu samo na formalno ispunjenje propisa, zanemarujući suštinu nauka. Nakon toga riječ "farizej" postala je riječ o domaćinstvu, što znači licemjerje i bahatost.
Nepostojanje vlasnika, prema tumačima, ─vrijeme koje je proteklo od kada je Gospodin vodio ljude koje je izabrao iz egipatskog ropstva. Prema Svetom pismu, ovaj povijesni događaj datira iz oko 1400. pr. e. Stoga se u prispodobi Gospodin odnosi na termin koji traje gotovo tisućljeće.
Sluge poslani vinogradarima - prorocima,za koje se zna da su ih veliki svećenici progonili ili ubili. Kroz svoju povijest židovski narod i njihovi vladari više puta su se povlačili od ispunjenja Zakona koji je dao Bog, pa čak i više nego jednom pali u poganstvo. U tim je slučajevima Gospodin izdvojio među njima najvrijednije ljude (proroke), čijim je ustima izložio učinjeno bezakonje. Mnogi od njih su ubijeni ili pretrpjeli razne progone.
Voće koje je vlasnik očekivao da će dobiti od svogradnici, suština duhovnog rasta ljudi i njihovo poznavanje Boga. Napuštajući egipatsko zarobljeništvo, Izraelci su bili puni ostataka poganstva, a dužnost svećenika bila je da ga obrazuju u duhu Mojsijevih zakona.
Pod sinom i nasljednikom Isus sigurno imaodnoseći se na sebe koji je poslao nebeski Otac da spasi ljude. Jedna od temeljnih načela kršćanstva je nauk o Svetom Trojstvu, koji predstavlja tri hipostaze Jednog Božanstva. U njemu su Bog-Otac, Bog-Sin i Bog-Duh Sveti nerazdvojivi i nerazdvojni. Utjelovljenje druge hipostaze je Isus Krist.
Ubojstvo sina je vlastito proročanstvo.predstojeće pogubljenje na križu, koje je trebao podnijeti u otkup svim ljudima svijeta koji su bili pogođeni izvornim grijehom i kao rezultat toga osuđeni na vječnu smrt.
Sam dolazak učitelja tumači se kao DrugiKristov dolazak, kada će svaki čovjek biti nagrađen prema svojim djelima. Na ovaj dan, arhanđeli Božji će zazvoniti zvono i pozvati ljude na Posljednji sud Nebeskog Oca.
Kao što je već spomenuto, ovo evanđeljemnogi su teolozi svoju priču posvetili zapletu. Iz interpretacije slika danih u prispodobi zlih vinogradara, postaje jasno da je Isus Krist, vlastitim riječima, osudio svećenike, starješine i one koji nisu bili sretni zbog svojih dužnosti, sve one koji su od Boga povjereni u odgovornosti za očuvanje i unapređenje vjere. Prenoseći vlastite riječi kao što im se navodno otkrila Božja volja, ti su ljudi tukli i ubijali proroke koje je Gospodin poslao da ih upute. Učinivši svoje prljavo djelo, planirali su i odmazdu protiv Sina Božjeg.
Karakteristično je da, čuvši iz Isusovih usta prispodobu ou vinogradima su prisutni svećenici i starješine u to vrijeme shvatili njegovo značenje, ali su se ipak nehotice izložili usklicima da su radnici kojima je povjeren vinograd zlikovci. Tako su se osudili, govoreći o neizbježnoj odmazdi koju će Gospodin oboriti na njih.
Primjetite da u većini interpretacija prispodobe ouzgajivači zle vinove loze sadrže naznaku da Isus govoreći o gnjevu koji će gospodar spustiti na svoje zle radnike, alegorijski predviđa uništenje Jeruzalema, koje su 70. godine počinile rimske trupe, i rezultirajući nebrojenim štetama židovskog naroda.
Kao i svi drugi odlomci iz evanđelja, i ova je prispodobazvuči tijekom bogoslužja, a zatim se objašnjava s crkvenih propovjedaonica. Prema tradiciji uspostavljenoj prije više stoljeća, propovijed o zlim vinogradarima uobičajeno je održati se u 13. tjednu na Duhova.
Tako da nema grešaka u razumijevanju togaizlazeći, napominjemo da na crkvenoslavenskom jeziku riječ "tjedan" ne označava sedmodnevno razdoblje od ponedjeljka do nedjelje (naziva se "tjedan"), već samo nedjelju. On je sedmi po redu, a njegov redni broj, kao što znate, nije djeljiv ničim osim sebe niti jednog. Otuda riječ "tjedan". Stoga treba razumjeti da propovijed o zlim vinogradarima odzvanja crkvenim propovjedaonicama 13. nedjelje nakon blagdana Trojstva ─, koji se naziva i Duhova.
Praznik je ustanovljen u čast silaskaapostoli Duha Svetoga pedesetog dana nakon Uskrsnuća Isusa Krista. Budući da se upravo ovaj događaj tradicionalno smatra rođenjem Kristove Crkve na zemlji, važno je da svi njezini članovi na današnji dan još jednom razmisle o značenju prispodobe o zlim stanarima.
Slike i grafike nastale na tu temurazni umjetnici, pomažu jasnije predstaviti ono što je Isus Krist rekao u zidovima hrama dan nakon svog ulaska u Jeruzalem. Neki od njih predstavljeni su u našem članku.
