Za svu svoju naizgled jednostavnost, žanr fikcijepostavlja mnoga pitanja. Zašto su bajke tako privlačne za djecu? Zašto je ovaj žanr univerzalan u mnogim kulturama? Zašto ovaj određeni žanr usmene narodne umjetnosti ostaje „živ“ i tražen u književnosti? Ukratko, što je bit fikcije i zašto ona ostaje tako uvijek tražena?
Ukratko, fikcija jekratka priča o onome što očito ne može biti, a ta nemogućnost je pretjerano naglašena, i zato se stvara komični efekt. "Selo je prolazilo pored seljaka ...", "Živio je div kratkog rasta ..." - ove i mnoge druge "besmislene" slike nastaju prema raznim prilično prozirnim shemama, ali oni uvijek izazivaju smijeh i zanimanje.
U Rusiji postoje i ruske narodne priče ibasne drugih naroda. Prije svega, fikcija, glupost, apsurd povezani su s engleskim folklorom i engleskom literaturom. U dvadesetom stoljeću u Rusiji ovaj je žanr znatno oživio pojavom prijevoda engleskog folklora i djela s engleskog "gluposti" (doslovno: "glupost"). Engleske dječje pjesme, uglavnom zasnovane na načelu gluposti, Samuil Marshak i Korney Chukovsky kao dječje su prevedene kao basne za djecu. Ruski čitatelji mnogih generacija vole slike iz prevedenih pjesama "Barabek", "Crooked Song" i drugih pjesama po kojima je svijet poznat "okrenut naopako", je apsurdno. Književni primjeri engleskih basni su, prije svega, limerici Edwarda Leara, koji su uglavnom poznati u prijevodima Grigorija Kruzhkova.
Jednostavnost usvajanja engleske varijante žanraobjašnjava se, prije svega, poznavanjem basni za rusku svijest, jer je fikcija žanr koji je u Rusiji postojao mnogo prije "inokulacije" engleske gluposti u rusku kulturu.
Fiction ostaje živi žanr i u folkloru i uknjiževnost. Ruska djeca znaju kako narodne priče tako i one zaštićene autorskim pravima. Možda su najpoznatiji književni primjeri žanra stvorili Korney Chukovsky i Heinrich Sapgir. Prije svega, to je, naravno, "Zbunjenost" K. Chukovskyja.
Međutim, ostale su mu priče i pjesmerazmatranje je vrlo blizu besmislenosti u žanrovskom smislu te riječi. „Čudesno drvo“, „Radost“, „Žohar“ - ove su poznate dječje pjesme temeljene na fikciji. To su, u stvari, autorove mogućnosti razvoja ovog žanra.
Što se tiče rada Heinricha Sapgira, malo ih jekoji u Rusiji ne poznaju njegove poznate "Izmišljotine u licima". Neočekivanost kombinacije nespojivih slika i istodobno lakoća linija, stvarajući privid prirodnosti i na taj način dodatno naglašavajući "neviđenost" - sve će to dugo pamtiti kao vrlo talentiran i ekspresivan rad.
Korney Chukovsky u svojoj knjizi "Od dva do pet"sugerirao da su bajke za djecu prilika da se raduju vlastitoj sposobnosti da vide odstupanje od norme. Dijete, prema Chukovskyju, kroz fikciju jača u svom razumijevanju norme, u svojoj orijentaciji u svijet oko sebe.
Međutim, izgleda da sve nije baš tako jednostavno.Fiction je također jedno od prvih dostupnih estetskih iskustava. Kad se dijete upozna s glupostima, formira se percepcija umjetničke konvencije, jer je "glupost" najprimitivniji umjetnički pomak djetetu na raspolaganju, što je osnova svakog umjetničkog djela. Stoga bajke postavljaju temelj percepciji umjetničke metafore, umjetničke slike, pripremaju dijete za oblikovanje književnog ukusa.
