Nažalost, u suvremenom svijetu prijetnja terorizmompoprima ogromne razmjere. Rusija je, kao i brojne strane zemlje, izravno pogođena ovim problemom. Danas otmice, otmice aviona, eksplozije na javnim mjestima nisu rijetkost. Istodobno, teroristi u pravilu opravdavaju svoje postupke vjerskim dogmama, koje tumače kako odgovaraju njihovim osobnim interesima. U svakom slučaju, gore navedena kaznena djela opasna su po tome što podrivaju nacionalnu sigurnost zemlje, uslijed čega stotine tisuća nevinih ljudi umire.
Teroristička aktivnost u našoj zemljitraje već dugi niz godina. Ako govorimo o modernoj Rusiji, tada su najstrašniji i najteži zločini povezani s čečenskom tvrtkom 90 -ih i aktivnostima regionalnih separatista.
Zemljopis terora u Rusiji vrlo je širok. Čak je i metropolitanska metropola više puta patila od ruku ekstremističkih kriminalaca.
Teroristi su izvršili subverzivne aktivnosti uMoskva i Volgodonsk i Ryazan. Započeli su to nakon što je uništena kuća u Buinaksku. Niz terorističkih napada u Moskvi 1999. uključivao je bombardiranje stambenih zgrada u ulici Guryanov, na autoputu Kashirskoye. To bi također trebalo uključivati zločin počinjen u središtu glavnog grada, naime, u trgovačkom centru Okhotny Ryad. U Volgodonsku i Ryazanu teroristi su postavili bombe i na stambene zgrade. Kao rezultat toga, stradao je ogroman broj civila, a ta je činjenica bila željezni razlog da se federalno središte miješa u unutarnje stvari Čečenije i uspostavi red u republici, iako ovaj korak nije bio lak.
Naravno, teroristički napadi u Moskvi 1999. šokirali sucijelo rusko društvo. Autohtoni stanovnici i gosti glavnog grada doživjeli su pravi užas i strah, bojeći se izaći na ulicu. Prva detonacija dogodila se 31. kolovoza 1999. godine. Tko bi rekao da će zločinci postaviti eksplozivnu napravu u samo središte grada, ali ne samo negdje, već u trgovački centar Okhotny Ryad! Bomba je eksplodirala oko 20 sati na trećem katu, gdje su se nalazili strojevi za igru djece.
Tako su u Moskvi započeli teroristički napadi 1999. godine.Kako se kasnije pokazalo, kriminalci su postavili visoko eksplozivnu bombu bez granate. Radila je s klasičnim mehanizmom za satove. Detektivi su otkrili da je uređaj od 200 grama TNT -a stavljen u plastičnu bocu ili urnu.
Prema riječima stručnjaka, teroristički napadi u Moskvi 1999godine osakatile živote mnogih ljudi: kao posljedica zločina u Manezhki ozlijeđeno je samo 737 ljudi, uključujući i one opasne po život, a 231 osoba je umrla.
Istražitelji su uvjereni:napadači su planirali da nakon eksplozije bombe ljude unište ne samo eksplozivni val i krhotine, već i ugljikov monoksid i vatra. Međutim, pregrade i zidovi nisu se zapalili.
Već nekoliko dana nakon hitne situacije postalo je jasnoda je zločin u Okhotnom Ryadu djelo pripadnika ekstremističke organizacije Oslobodilačke vojske Dagestana. Jedan od njegovih predstavnika rekao je da se ne radi o izoliranom zločinu, a teroristički napadi u Moskvi 1999. nastavit će se sve dok se savezne vlasti ne prestanu miješati u poslove Sjevernog Kavkaza. Ova informacija postala je poznata agenciji France Press, čijem je zaposleniku u glavnom gradu Čečenske Republike to telefonom rekla osoba koja se predstavila kao Khasbulat.
Međutim, reakcije saveznih agencija za provođenje zakonaRusija tada nije slijedila. Tek su krajem 2009. osuđeni kriminalci koji su postavili bombu u trgovačkom centru Okhotny Ryad. Inicijator terorističkog napada, izvjesni Khalid Khuguev, otišao je u koloniju na 25 godina, a njegov suučesnik, Magumadzair Gadzhiakayev, osuđen je na 15 godina zatvora.
Sljedeći je bio teroristički napad u Moskvi u ulici Guryanov(1999.). Dogodilo se to u noći 9. rujna. Kriminalci su podmetnuli bombu, uslijed čega su potpuno uništena dva ulaza u stambenu zgradu 19. U eksploziji je ozlijeđeno 690 ljudi, a ubijeno 100. Snaga eksplozije bila je snažnija nego u trgovačkom centru Okhotny Ryad, u bombi je bilo 350 kilograma TNT -a. Početna analiza mjesta događaja pokazala je da je, osim TNT -a, eksplozivna naprava sadržavala i RDX.
Teroristički napad u Moskvi 1999. (Guryanova, 19) također je izazvaoveliki negodovanje javnosti. Vlasti zemlje hitno su pojačale sigurnosne mjere u metropoli i drugim gradovima. Ubrzo je u eteru televizijskih kanala prikazana složena skica osobe koja je snimala sobu na prvom katu eksplodirane kuće. Bio je to izvjesni Mukhit Laipanov. Upravo je on došao pod sumnju agencija za provedbu zakona. Predstavljena je verzija da je 9. rujna (1999.) izvršio teroristički napad u Moskvi. Istražitelji su počeli pregledavati sve nestambene prostore koji se nalaze u njihovoj nadležnosti. Na ovaj ili onaj način, ali teroristički napadi u Moskvi 1999. "dobili su zamah", a rad agencija za provedbu zakona se povećao.
Jedan od gradskih okruga - Dmitrij Kuzov -u kući na adresi: Kashirskoe autocesta, 6, bldg. Br. 3 razgovarao je s vlasnikom trgovine namještajem koja se tamo nalazi. Ispostavilo se da je on stanodavac prostorija koje je iznajmio Laipanov. Bio mu je potreban za skladištenje šećera. No nitko nije mogao pomisliti da će na tako jednostavan način kriminalci prikriti eksplozivnu napravu. Kuća je izgrađena od opeke, pa je izdržala udarce vala eksplozije.
Znakovito je da zločin u ulici Guryanov i još jedan teroristički napad u Moskvi (1999., autocesta Kashirskoe) imaju isti rukopis.
Moskva je ubrzo bila izložena još jednom snažnom ekstremističkom napadu.
U ranim jutarnjim satima 13. rujna dogodila se eksplozija u stambenoj zgradikuća koja se nalazi na adresi: Kashirskoe shosse, broj 6, bldg. 9. Kao posljedica ovog zločina, 121 osoba je umrla, a 9 je teško ozlijeđeno. Od ruševina je spašeno samo pet Rusa. Snaga eksplozije dosegla je 300 kilograma u TNT ekvivalentu. Teroristički napadi 1999. godine u Moskvi bili su monstruozni i izraziti. Fotografije posljedica tih zločina objavljene su na prvim stranicama prijestolničkog tiska. Tema kriminalnih aktivnosti ekstremističkih militanata postala je glavna tema za medije.
“Bio je to pravi uragan:staklo, žbuka je pala, stan se u nekoliko minuta napunio ugljičnim monoksidom, a ruševine su se pojavile na mjestu osmokatne zgrade ”, napominje jedan od očevidaca govoreći o terorističkom napadu u Moskvi (1999.) na Kaširki . Valja napomenuti da su gradske službe brzo reagirale na hitan slučaj: nakon četvrt sata policija, liječnici i spasioci radili su na licu mjesta. Po obodu četvrti postavljena su čak četiri kordonska prstena. Bilo je puno posla na raščišćavanju ruševina; ispod njih su zaposlenici EMERCOM -a pronašli ljude, njihove dokumente, fotografije. U većini slučajeva bilo je nemoguće identificirati leševe jer su bili unakaženi. Ovaj prizor ohladio je dušu: očevici terorističkog napada s užasom su pomislili da bi njihova kuća mogla biti sljedeća.
Preživjeli u terorističkom napadu u Moskvi (1999.) pomagali su detektivima. U obližnjoj školi bio je organiziran štab operativno-istražne brigade.
Detektivi su došli iz svih krajeva metropole da pomognu svojim kolegama.
Svjedoci su svjedočili, premakojim se, neposredno prije tragedije, iz kuće broj 6 odvezao bijeli automobil VAZ-2104. Odmah je najavljen plan presretanja, ali ova mjera nije dala pozitivne rezultate.
“Rukopis ovog zločina vrlo je sličan onimadogađaje koji su se dogodili u Buinaksku i u ulici Guryanov ”, rekao je zamjenik ministra za izvanredne situacije Vostryakin. Hitno je stvorena zajednička grupa koju čine iskusni operativci, istražitelji, stručnjaci iz tužiteljstva, FSB -a i Ministarstva unutarnjih poslova. Oni su morali utvrditi razloge incidenta i identitet kriminalaca.
Organi za provedbu zakona proveli su temeljitu istraguradili i nisu žurili s dijeljenjem verzija onoga što se dogodilo morskim psima iz pera, pozivajući se na "tajnu istrage". Nakon toga su rekli da se s velikom vjerojatnošću može ustvrditi: teroristički napadi u ulici Guryanov i na autoputu Kashirskoye karike su istog lanca, jer oba zločina kombiniraju snagu eksplozije, vrstu eksplozivne naprave i način njegove detonacije. Detektivi su pretpostavili da je gore navedene zločine počinila ista osoba. Bomba je u oba slučaja napravljena pomoću TNT -a i RDX -a. Donijeli su eksplozivnu napravu u običnim vojnim kutijama: težina jednog kontejnera bila je 50 kilograma.
Napadač je pronašao malogpoduzetnici koji su iznajmili nestambene prostore u različitim dijelovima grada i ponudili im da potpišu ugovor o podzakupu. Kako bi izbjegao probleme s poreznim vlastima, platio je pristojbu nekoliko mjeseci unaprijed. Poslovni ljudi bili su zadovoljni takvom shemom rada, te nisu ustrajno otkrivali identitet svog partnera i pokušali su sami sebi ne reklamirati isplativ posao.
Kao rezultat toga, vojne kutije s eksplozivnom napravom donijete su u Guryanov ulicu, u kuću u kojoj se nalazila trgovačka i nabavna struktura Argument-200.
Počinitelju je jedino preostalo da montira usporivač sata i električni detonator. Slično je postupio i na autoputu Kashirskoye.
U roku od nekoliko sati nakon eksplozijepolicajci su uspjeli utvrditi identitet počinitelja. Kao što je već naglašeno, pokazalo se da je to porijeklom iz KCR -a, izvjesni Mukhit Laipanov. Čovjek je odmah stavljen na potragu, nakon što je prethodno sastavio svoju kompozitnu skicu. Kako se kasnije pokazalo, počinitelj je djelovao pod lažnim imenom, budući da se pravi Laypanov u prošlosti srušio u zrakoplovu, a terorist je jednostavno koristio svoju putovnicu.
Tiskovno izdanje Independenta početkom 2000. godineobjavio je članak u kojem je rečeno da se u rukama redakcije nalazi zanimljiv video materijal. Traka prikazuje kako Rus u uniformi, kojeg su zarobili čečenski ekstremisti, kaže da su za terorističke napade u jesen 1999. bile krive federalne specijalne službe. Kako se kasnije pokazalo, časnik je bio izvjesni Aleksey Galtin, koji je bio zaposlenik GRU -a. Ruska vojska zarobljena je na čečensko-dagestanskoj granici. Aleksej je rekao da nije izravno ili neizravno sudjelovao u postavljanju eksplozivnih naprava u metropolitanskoj metropoli i Republici Dagestan. Međutim, dodao je kako zna neke detalje pripreme terorističkih napada: "nit" vodi do FSB -a i GRU -a. Galtin je dao imena izviđača koji su pripremali zločine.
Godinu dana nakon rujanskih tragedijaPredstavnici FSB -a izvijestili su novinare o rezultatima istrage. Nisu izgovorene nove informacije: isti popis osumnjičenih, iste verzije onoga što se dogodilo. No jedna se vijest ipak pojavila: "Čekisti" su ispričali o shemi prema kojoj je bilo moguće pratiti put kriminalaca. Prvo su TNT i heksogen iz Čečenske Republike pali u selo Mirny (Stavropoljsko područje), zatim je eksploziv prevezen u Kislovodsk, a odatle u glavni grad Rusije. Prva točka u Moskvi bila je tvrtka "Trans-Service" koja se nalazila u Krasnodarskoj ulici. Upravo su iz ovog skladišta vreće transportirane u Guryanovu ulicu i na autocestu Kashirskoye. Teroristički napadi planirani su i na ribnjacima Borisovskie.
U ljeto 2001. u jednoj od popravnih kolonijaU Stavropolju su započela preliminarna ročišta u slučaju jesenskih terorističkih napada 1999. godine koji su se dogodili u glavnom gradu. Na optuženičkoj klupi bilo je pet ljudi (svi su starosjedioci KCR -a). Murat i Aslan Bastanovs, Muratbi Bayramukov, Taikan Frantsuzov, Muratbi Tuganbaev trebali su se pojaviti pred femisom. Suđenje se prvotno trebalo održati u Karačajsko-čerkeškoj republici. Međutim, odvjetnici osumnjičenih izjavili su da bi slučaj trebao razmotriti porota, koja tada nije bila osnovana u Cherkessku. Iz tog razloga slučaj je prebačen u Stavropolj. Proces je zaključen.
U proljeće 2003. Državno tužiteljstvo Rusijenajavio je kraj istrage o kaznenim predmetima, koji su pokrenuti zbog činjenica eksplozije stambenih zgrada u Volgodonsku i Moskvi. Kako se ispostavilo, većina osumnjičenih likvidirana je tijekom protuterorističke operacije u Čečenskoj Republici, a ostale je regionalni sud u glavnom gradu osudio na doživotni zatvor.
Možda najstrašniji, zlokobniji iTeroristički napadi u Moskvi 1999. bili su monstruozne prirode. Putin kao predsjednik danas čini sve što je moguće kako bi se građani osjećali što je moguće sigurnije dok žive u Rusiji. Međutim, aktivnosti ekstremista dobivaju na zamahu, i to u cijelom svijetu. Samo zajedno, u bliskoj suradnji s drugim državama, može se neutralizirati prijetnja od terorizma. Za rješavanje ovog problema potreban je dobro koordiniran i koordiniran rad agencija za provedbu zakona i agencija za provedbu zakona na međunarodnoj razini.
