Jedan od najteže i najuzbudljivijih dana zadan vjenčanja svake osobe. Međutim, malo ljudi zna da su prije ceremonije vjenčanja, prije u Rusiji, zaruke bile obvezne, a ovaj se dan smatrao važnim kao i izravno vezivanje bračnih veza. Napokon, zaruke su svečana objava uzajamnog pristanka dvaju ljubavi srca, nakon čega su on i ona dobili pravo zvati se mladoženja i mladenka.
U stara vremena u Rusiji se ovaj dan održavaosvečani sastanak roditelja mladoženje i mladenke, gdje su dali roditeljski blagoslov za sretan i dug život. Prema tradiciji, na odmoru je između roditelja došlo do razmjene kruha i soli, nakon čega su svi na nekoliko minuta utihnuli. Prije večere, muškarac je svojoj voljenoj poklonio prekrasan zaručnički prsten s dragim kamenom, nakon čega su ih nazvali mladenci i mladoženja. Zaruke su najznačajniji dan prije vjenčanja, pa su se mladi na nju posebno pažljivo pripremali. U bogatim i plemićkim obiteljima u pravilu se ovom prigodom priređivala večera ili bal, na koji su bile pozvane utjecajne osobe iz cijelog područja. Gosti su darivali mladenku i čestitali mladima na prvom koraku na putu ulaska u svetu bračnu zajednicu.
Danas ne slave svi zaruke, a i češćesamo na ovaj dan postoji službeni sastanak roditelja, nakon kojeg se dogovara zabava. Budući suprug svojoj mladenki daruje vjenčani prsten, što ukazuje na ozbiljne namjere da se oženi svojom djevojkom. Buduća supruga također može svom voljenom pokloniti nešto značajno za njega, što će on dugo čuvati kao uspomenu na ovaj za njega važan dan. Zapravo, zaruke su vrsta rasprave o namjerama da se vjenčaju s mladima, budući da se sama riječ temelji na konceptu „govorenja“, odnosno zavjere. Roditelji su se "zaručili" da bi vjenčali svoju djecu, nakon čega su napokon odredili dan vjenčanja.
Međutim, ako više proučavate ovu slavensku tradicijupažljivo, trebali biste znati da zaruke nisu prva faza zaruka. Prije njega još se odvijalo takozvano provodadžinstvo, kada mladoženja budućoj mladenki šalje provodadžije s prijedlogom da se zaruče.
Također ne smijemo zaboraviti da je u stara vremena uobvezno, osim vjenčanja, vršeno je i vjenčanje mladih u crkvi. Naš je narod pobožan od davnina, stoga je vjera u Boga tradicionalno svojstvena većini ljudi. Značajno je da Biblija ne govori ništa o obredu zaruka, što mnogim crkvenim podlogama tvrdi da se taj obred pojavio kasnije. Istodobno, postoje podaci da su čak i drevni Slaveni prije ere kršćanstva u Rusiji već imali utvrđene tradicije koje su uključivale ovaj običaj.
Zaruke u crkvi shvaćaju se kao najava Boguo njihovoj dobrovoljnoj i čvrstoj namjeri da se vjenčaju i pružanju bračnog zavjeta. Važno je napomenuti da roditelji ovdje možda neće biti prisutni, jer je glavno u ovom procesu informiranje Boga o čvrstoći njihovih namjera. Na dan vjenčanja mnogi mladi vjernici obavljaju ceremoniju zaruka u crkvi, nakon čega se vjeruje da su mladenci i vjenčani brakom vezani do kraja života, a Bog je tome svjedok.
Različite regije naše zemlje imale su svojeposebnosti i tradicije zaruka, međutim, općenito, to nije promijenilo suštinu događaja. Danas ne slave svi mladenci ovaj dan, jer mnogi ni ne znaju što su zaruke. Unatoč postupnom gubljenju tradicije, svi bi se ljudi trebali sjećati i znati takve praznike, jer su oni naša kulturna baština, koju moramo sačuvati i prenijeti na buduće generacije.
