Kavkaz je južna granica koja razdvaja Europu i Aziju. U njemu živi oko trideset različitih nacionalnosti.
Njegov dio, Sjeverni Kavkaz, praktički je cijeli dio Rusije, a južni dio međusobno dijele republike poput Armenije, Gruzije i Azerbejdžana.
Narodi sjevernog Kavkaza žive u najtežemu mnogim aspektima regija naše zemlje, koja uključuje mnoge teritorijalne cjeline, oblikovana prema nacionalnom tipu. Ovo gusto naseljeno i višenacionalno područje sa svojim raznim tradicijama, jezicima i vjerovanjima smatra se Rusijom u malom.
Zbog svoje jedinstvene geopolitičke igeokulturni položaj, relativno mali Sjeverni Kavkaz dugo se smatrao kontaktnom zonom i istovremeno zaprekom koja razdvaja civilizacije Sredozemlja, Istočne Europe i Zapadne Azije. To je ono što određuje mnoge procese koji se odvijaju u ovoj regiji.
Većina naroda sjevernog Kavkazasu jednaki po izgledu: autohtoni ljudi obično su tamnih očiju, svijetle puti i tamnokosi, imaju oštre crte lica, iskrivljen nos i uske usne. Planinari su obično viši od ravnice.
Odlikuje ih polietičnost, religioznostsinkretizam, vrsta etničkih kodova, u kojem prevladavaju određena obilježja, zbog njihovih drevnih zanimanja, poput terasaste poljoprivrede, alpskog stočarstva, konjarstva.
Prema njihovoj jezičnoj klasifikaciji narodi SjeveraKavkaz pripada trima skupinama: Adigersko-Abhazijskoj (tim jezikom govore Adigi, Abhazi, Čerkezi i Kabarđani), Vainahima - Čečeni, Inguši i Karvellijskoj skupini, porijeklom iz Svana, Adžera i Mingreljana.
Povijest Sjevernog Kavkaza uglavnom je isprepletena sRusija, koja je uvijek povezivala velike planove s ovom regijom. Već u šesnaestom i sedamnaestom stoljeću moskovska država počela je uspostavljati intenzivne kontakte s lokalnim narodima, posebno s Čerkezima i Kabardijanima, pomažući im u borbi protiv Krimskog kanata.
Narodi Sjevernog Kavkaza koji pate od agresijeTurska i šahov Iran, u Rusima su oduvijek bili viđeni kao pravi saveznici koji će im pomoći da ostanu neovisni. Osamnaesto stoljeće označilo je novu fazu u ovom odnosu. Nakon uspješnog završetka perzijske kampanje, Petar I uzeo je mnoga područja pod svoj suverenitet, uslijed čega su se njegovi odnosi s Turskom naglo pogoršali.
Problemi Sjevernog Kavkaza uvijek su bili prviu smislu vanjskopolitičkih zadataka Rusije. To je bilo zbog važnosti ove regije u borbi za pristup Crnom moru, strateški važnom za Ruse. Zato je, da bi učvrstila svoje položaje, carska vlada velikodušno obdarila planinske knezove koji su došli na njenu stranu plodnim zemljama.
Nezadovoljstvo osmanske Turske dovelo je do rusko-turskog rata, u kojem je Rusija uspjela povratiti velike teritorije.
Međutim, konačni čimbenik konačnog ulaska cijele ove regije u Rusiju bio je kavkaski rat.
I danas u regiji Sjevernog Kavkaza, granicekoja je utvrđena u devetnaestom stoljeću, smješteno je sedam autonomnih republika Ruske Federacije: Karachay-Cherkessia, Adygea, Kabardino-Balkaria, Alania, Ingushetia, Dagestan i Chechen Republic.
Područje na kojem se nalaze je manje od jedan posto cjelokupnog teritorija naše zemlje.
U Rusiji živi stotinjak nacionalnostinacionalnosti, a gotovo polovica njih su narodi Sjevernog Kavkaza. Štoviše, prema procjenama demografske statistike, njihov se broj neprestano povećava, a danas ta brojka premašuje šesnaest milijuna ljudi.
