Više od stoljeća i pol, nazivJoaquin Carrillo Murrieta ili Murietta poznat je u cijelom svijetu. Bio je polu legendarna ličnost u Kaliforniji 1850-ih, za vrijeme takozvane Zlatne groznice. Neki ga smatraju Čileancem Robin Hoodom i meksičkim domoljubom, dok ga drugi smatraju banditom i krvavim ubojicom. Pa tko je zapravo Joaquin Murieta: stvarna osoba ili izmišljeni lik iz knjige Johna Rollin-Ridgea?
Joaquin Murrieta rođen je 1830. na juguMeksiko, u državi Sonora. Oženivši djevojku Rosu Feliz, putuje u Kaliforniju, vodeći sa sobom troje njezine braće. Tada je Zlatna groznica bila u punom jeku. Jedan od braće njegove supruge, Claudio Feliz, ozbiljno se bavio potragom za plemenitim metalom, a sam Joaquin radio je kao hvatač mustanga, tada vakeiro (pastir).
1849. Claudio je uhićen pod optužbomkradu zlata od drugog tragača. Moram reći da je bilo dosta dokaza o njegovoj krivnji, pa bi kazna za takav zločin mogla biti vrlo stroga - smaknuće vješanjem. Claudio je presudio da je malo vjerojatno da će se moći izvući iz ovog nereda, pa je razvio plan bijega i uspješno ga proveo. Nakon nekoliko mjeseci uspio je okupiti vlastitu bandu ljudi poput sebe. Nešto kasnije pridružit će joj se Joaquin Murieta, čija će biografija od tog trenutka biti usko povezana s kriminalnim zanatom.
Krajem 1850. banda Claudia Feliz-a počinila jenjegov prvi zločin. Njezina je žrtva bio John Marsh, čiji je ranč napala skupina od 12 ljudi. Ubili su vlasnika, ali ostale ljude nisu dirali. Kasnije su banditi shvatili da su počinili neoprostivu pogrešku, ostavivši svjedoke na životu. Poslije su pokušali ponoviti takve pogreške.
10 dana nakon pljačke Johna Marshabanditi su izveli noćni prepad na ranč svoje sljedeće žrtve - Digby Smith. U ovoj su kući već ubili troje ljudi s posebnom okrutnošću: dvoje od njih imaju otvorene lubanje, a trećem potpuno odsječene glave. Napustivši mjesto zločina, zapalili su ranč, koji je izgorio do temelja. Mjesec dana kasnije, banda je ponovno pokušala opljačkati još jednu žrtvu, ali je naišla na otpor prilično dobro naoružanog vakeira. Tada su ubojice shvatile da su lokalni naseljenici sada na oprezu, pa se Claudio Feliz odlučio preseliti na područje gdje su se nalazili rudnici zlata. Tamo su njegovi ljudi počeli pljačkati i ubijati usamljene putnike na cestama.
Joaquin Murieta bio je u bandi brata svoje supruge sRujna 1851. i uspio sudjelovati u nekoliko pljački i ubojstava. Kad je zakon počeo doslovno udahnuti leđa banditima, napustio je kriminalnu skupinu i na neko se vrijeme nastanio u Los Angelesu, dok su Feliz i njegovi saučesnici nastavili svoja zlodjela.
Bili su potpuno ravnodušni prema tome koga ubiti - svogžrtve nisu bili samo crnci, Kinezi i bijelci, već i Meksikanci, glavno je da to donosi dobru zaradu. Upravo su ti postupci postali glavna pogreška, budući da su se čak i sunarodnjaci okrenuli od Claudio Feliz i njegovih ljudi. Sada više nije mogao računati na njihovu potporu. Uz to su i sami Meksikanci počeli loviti razbješnjelog vođu bande, a ubrzo je cijela skupina uhvaćena u poroku. Prema riječima očevidaca, tijekom posljednje bitke s nasilnicima, Felizovi su progonitelji doslovno izmrvili njegovo tijelo mecima.
Mirni život u Los Angelesu brzo je dosadiobivši suučesnik Feliz, a Joaquin Murieta ponovno se vratio svom krvavom poslu. Nakon nekog vremena, zajedno s Reyesom Felizom (još jednim bratom svoje supruge), optužen je za ubojstvo Joshua Beana, državnog general-bojnika. Brat Joaquin je uhvaćen i pogubljen, a i sam je uspio pobjeći. Nakon ovog incidenta šuškalo se da je Murieta besramno napustio svog rođaka bez ikakve pomoći, a i sam je kukavički pobjegao.
Ubrzo se u susjedstvu pojavila nova banda, ali nitkonije sa sigurnošću znao tko mu je vođa. Pretpostavljalo se da kriminalna skupina uključuje pet Joaquina - Carrilla, Murieta, Boteliera, Valenzuela i Okomoreña. Vrijedno je napomenuti da se prvi suprug majke slavnog razbojnika prezivao Carrillo, pa se mladić ponekad predstavljao ovim imenom.
Među članovima skupine bio je i izvjesni ManuelGarcia, nadimka Jack s tri prsta. Ovaj se razbojnik odlikovao posebnom mržnjom prema rudarima zlata kineskog podrijetla. U samo nekoliko mjeseci otmičari su ubili 22 osobe, od kojih je većina bila iz Srednjeg kraljevstva, ukrali stotinjak konja i ukrali do 100 tisuća dolara u zlatu. Znakovito je da doseljenici iz Azije, kao i obično, nisu sa sobom nosili oružje, zbog čega su ih lako pljačkali i ubijali. Ponekad su pripadnici takozvane Bande pet Joaquina prerezali grlo Kinezima samo da bi se zabavili. Kao što vidite, legenda koja je nasilnika Murietu učinila borcem za prava ugroženih nema ni najmanjeg temelja.
U svibnju 1853. od tadašnjeg guvernera KalifornijeJohn Bigler potpisao je zakon California Rangers, naoružanu skupinu za suzbijanje bandi. Za zapovjednika je imenovan kapetan Harry Love.
Moram reći da su Rangersi imali vrlosolidan poticaj - svakome od njih isplaćivala se mjesečna plaća od 150 dolara. Inače, u to je vrijeme to bio dobar novac. Uz to, za ubijenog razbojnika pripao je i bonus od 1000 dolara. Uz to, lokalna kineska dijaspora, uplašena brojnim ubojstvima svojih sunarodnjaka, uspostavila je dodatni bonus za hvatanje bandita.
Kalifornijske državne vlasti zaključile su s čuvarimaUgovor o lavi na razdoblje od 3 mjeseca. Kad se dodijeljeno vrijeme za eliminaciju bande već bližilo kraju, 25. srpnja, ipak su napali trag kriminalaca. U tome im je pomogla skupina Indijanaca koja je nedavno vidjela Meksikance koji su prolazili pored njih, koji su bili vrlo slični ljudima iz bande, čiji je vođa navodno bio Joaquin Murieta. Njegova fotografija nije sačuvana, iako postoje slike rađene na osnovu verbalnog opisa ove osobe.
Rangersi su brzo slijedili trag atentatora i sustigli ihnjihova. Uslijedila je bitka koja je ubrzo završila potpunom pobjedom predstavnika zakona. Kao dokaz da je banda likvidirana, Loveovi ljudi dali su dva trofeja. Jedna od njih je četka Jacka s tri prsta, jer je njegovo lice bilo unakaženo do neprepoznatljivosti. Druga je bila glava Meksikanca koji je izgledao poput vođe. Ti su trofeji stavljeni u posude s alkoholom.
Službeno je prepoznato da je poginuo u toj bitcinaime Joaquin Murieta. Uzrok smrti: strijeljan, a zatim odrubljen. Guverner je osobno prihvatio i pregledao trofeje, nakon čega je redarima isplatio nagradu. I to unatoč brojnim sumnjama da je ovo glava Muriete. Bilo kako bilo, ljudi su se obradovali. Novine su pak pohvalile hrabrost zapovjednika Rangera Harryja Lovea i njegovih ljudi, koji su posvuda dočekivani kao heroji. Kao što vidite, stvarni Joaquin Murieta, čija je biografija bila usko povezana s kriminalom, nije mogao imati nikakve veze s latinoameričkim pobunjeničkim pokretom.
Godinu dana nakon poraza bande i njezinog ubojstvavođa John Rollin Ridge napisao je pustolovni roman o Murietu, gdje je izložio biografiju svog glavnog lika koji je on izmislio. Upravo je ta knjiga postala glavni izvor širenja legende. Moram reći da je sudbina ovog umjetničkog djela i njegovog izmišljenog karaktera vrlo zanimljiva. Činjenica je da je nakon objavljivanja u Americi Ridgeov roman brzo naučen u Europi. Knjiga je odmah prevedena na nekoliko jezika. Bio je vrlo popularan među europskim čitateljima, pa je ponovljen više puta.
Slučajno je jedan odFrancuski primjerci knjige završili su u Čileu. Ovdje je Roberto Ninne preveo roman na španjolski što je prije moguće i u predgovoru mu dodao da je navodno bio u Kaliforniji tijekom Zlatne groznice i iz prve ruke čuo za Murietu. Tako se stvorio dojam da su događaji i likovi opisani u knjizi istinski.
Knjiga Rollin-Ridgea, Život iAvanture Joaquina Muriete ”opisuje priču o siromašnom meksičkom tipu koji u potrazi za boljim životom putuje u Kaliforniju, gdje je nedavno otkriveno zlato. Prema zavjeri, gringosi (kako su nazivali bijele Amerikance) uvijek nisu voljeli ljude iz Meksika, pa su obeščastili njegovu suprugu, a njezinog brata oklevetali, optužujući ga za krađu konja. Jadnik je obješen na obližnjem drvetu, ne slušajući njegove argumente, a glavni lik je bio vezan za drvo i bičevan.
Nakon tako brutalnog masakra, Meksikanac je, zajedno snjegova supruga i nekoliko sunarodnjaka sakrili su se u planinama. Tamo se zakleo da će ubiti bilo kojeg bijelog Amerikanca koji mu se nađe na putu. Tako je Joaquin Murieta, čije su godine života odsada bile posvećene osveti, okupio mali odred istomišljenika i počeo obračunavati gringom za sve nepravde nanesene njemu i njegovoj supruzi Rositi. Knjiga završava činjenicom da je već namjeravao podići stvarnu pobunu Meksikanaca protiv zločina bijelih robova, ali čuvari koje su vlasti unajmile pod vodstvom Harryja Lovea ubrzo su sustigli njegov tim i obračunali se s njim, ubivši Glavni lik.
Postoji nekoliko verzija romana Johna RollinaRidge, koji je izvorno prodan u nevjerojatnoj količini za ona vremena - 7 tisuća primjeraka. Ovo bi djelo moglo zauzeti dostojno mjesto u "Guinnessovoj knjizi rekorda" zbog plagijarizma. 5 godina nakon objavljivanja romana Rollin-Ridge, pojavio se dvojnik ovog bestselera, prerađen od strane nepoznatog autora, gdje se Joaquinova supruga već zove Carmela, a ne Rosita, koja je ne samo obeščašćena, već i ubijena. Kasnije je u San Franciscu objavljena predstava temeljena na istoj radnji. U njemu se supruga slavnog osvetnika već zvala Belloro, a i on sam imao je ožiljak na licu.
Bilo je tu još nekoliko reinkarnacijapustolovni roman dok nije preveden na španjolski. Sada su ga već zvali "čileanski pljačkaš", odakle je Joaquin Murieta bio iz istog mjesta. Ovdje je djelomično izmišljeni lik postao toliko popularan da mu je postavljen spomenik kao hrabrom i beskompromisnom borcu protiv nepravde!
Pojava ovog romana u Čileu i percepcija istogkao biografsko djelo koje je toliko zavelo povjesničare da neki od njih u svojim spisima ukazuju na grad Quilietu kao na pravo rodno mjesto Muriete. No sa sigurnošću se zna da se u drevnim crkvenim zapisima koji su do danas sačuvani u Meksiku pojavljuje stanoviti Joaquin Murieta, čija se godina rođenja podudara s rođenjem okrutnog vođe bande nasilnika. Mnogi su povjesničari skloni misliti da su ti dokumenti dokaz da je on još uvijek bio meksički razbojnik, a ne čileanski vođa pobunjenika.
Pa tko je zapravo Joaquin Muriette? Na ovo pitanje još uvijek nema definitivnog odgovora, a istini za volju, vjerojatno nije.
