Kuhanje: riječ stres

Kako se izgovara: kulinarstvo ili kulinarstvo? Koje slovo treba naglasiti da se ne bi smatralo neznankom?

Jezična reforma 2009. godine

2009. godine, na inicijativu ministra obrazovanja A.A. Fursenko došlo je do reforme ruskog jezika, što je podrazumijevalo ne samo brojne rasprave o ispravnom ili netočnom izgovoru određenih riječi, kao i cinične šale o „jogurtu“ i „zvonjavi“, već i značajne promjene u kodifikaciji ruskog jezika. Razgraničile su se granice onoga što je norma prihvatila, a s njima i razumijevanje onoga što je dopušteno, a što nije. U svojoj nepismenosti ljudi su se počeli pozivati ​​na nova pravila ruskog jezika. Međutim, reforma nije zahvatila sve jezične slučajeve. Neke su riječi ostale nedirnute, stoga je već nemoguće argumentirati takve ortoepke pogreške s Fursenkovim pravilima. A u riječi "kulinarski" stres ima čitavu povijest.

Pravi stres u riječi "kuhanje"

Čini se da oko ovog rezultata mogu biti sporovi,ako se točan izgovor može provjeriti na jednostavan i logičan način odabirom probne riječi. U ovom slučaju to je par "kuhanje - kuhaj".

Na temelju toga bilo bi ispravno naglasiti pretposljednji slog - kulinAria, jer u riječi "kulinarstvo" naglasak pada i na slovo I, Možda je to bilo tako dok izgovor riječi s naglaskom na posljednji slog nije postao uobičajen. Sve više i više ljudi, slično drugim riječima koje završavaju u I ja ("Pedijatrija", "psihijatrija", "terapija" i drugi) počeli su koristiti ovu riječ, naglašavajući samoglasnik i, U tom su obliku „kulinarski“ i ušli u upotrebu, ili, govoreći stručnim jezikom, u Uzus, zbog čega je fiksiran kao druga prihvatljiva verzija izgovora riječi.

"Kuhanje" u rječnicima

Danas se smatra ranije normaliziranim ijedina prava riječ "kulinarstvo" prilično je prepoznata kao zastarjela. Iako unosi vokabulara u knjige i udžbenike s ortoepkim normama nude obje mogućnosti izgovora, neki su i dalje dodatni. ("Dopušteno"), gdje u riječi "kuhanje" stres pada na slovo I.

Vrijedno je zapamtiti da se jezik ne mijenja sam od sebe.sam po sebi, ali pod utjecajem kako ga ljudi koriste. Svakih stotinu godina u jeziku se događaju revolucionarne promjene u kojima netočni oblici ili čak grube pogreške mogu postati norma. Stoga, što kompetentnije govori svaki izvorni govornik, to manje jezika očekuje jezik u budućnosti.