Dijelovi govora su dobro koordinirani mehanizam u kojem nemajedan dodatni element. Iznenađujuće je da je ovaj mehanizam različito uređen u svakom jeziku. Ono što se u jednom jeziku može izraziti s dvije ili tri riječi, zahtijevat će izgradnju prilično složene rečenice u drugom jeziku. Zato je izuzetno važno, prilikom učenja stranih jezika, ne pristupati gramatici neoprezno, već razmišljati o svakom pravilu - uostalom, među njima nema praznih i besmislenih.
Pridjev je jedan od ključnihdijelovi govora, dajući ljudima mogućnost živopisnog opisivanja svijeta. Međutim, on također ima svoje nijanse na različitim jezicima svijeta. Ovo je struktura, i mjesto u rečenici, i koordinacija s drugim dijelovima govora, i, naravno, funkcije koje su dodijeljene pridjevu. U ovom ćemo članku pogledati i usporediti funkcije ovog dijela govora u nekim europskim jezicima.
Dakle, koje su karakteristike pridjeva? Popis je dovoljno dugačak.
Prije svega pridjev značineproceduralno obilježje predmeta. To znači da je opisano trajno svojstvo živog ili neživog predmeta (vjerni prijatelj, ugodan dom). Neproceduralni znakovi također su naznačeni prilozima, samo što se ti znakovi više ne odnose na predmet, već na radnju (brzo trčati, lijepo crtati).
Ako je pridjev izravno povezan saimenica, mora se moći prilagoditi svom "šefu". U različitim jezicima imenice imaju različite kategorije: broj, rod, padež, deklinaciju. Sve ove kategorije preuzimaju od njih pridjeve - popis kategorija za njih izgleda potpuno isto.
Također, pridjevi su usko povezani saostale dijelove govora, prodirući jedni u druge i čineći ih bogatijima. Jasno se očituje njihova povezanost s zamjenicama i brojevima. Na spoju ovih dijelova govora, svojedobno su nastali redni brojevi koji su odgovarali na pitanje "koji na računu?", Kao i odnosne i upitne zamjenice "koji" i "koji". Vrijedno je istaknuti particip koji opisuje subjekt kroz radnju, koja je rođena glagolima i pridjevima. Popis tih oblika vrlo je dugačak (jedrenjak, puzajući tigar). Particip je također u skladu s subjektom i daje njegov procesni znak.
Sekundarna priroda pridjevanaglašen načinom formiranja. Najčešće se tvori upravo od imenica, usredotočujući se na neko ključno svojstvo ili obilježje. Dakle, bobica maline dala nam je grimiznu boju, a kut kutni hod. Pridjevi koji ukazuju na to da neki predmet pripada nekome najupečatljiviji su primjer uske povezanosti ovog dijela govora s imenicama. Ruski jezik se odlikuje takvom fleksibilnošću, gdje se često tvore posesivni pridjevi: djedova knjiga - djedova knjiga.
Na engleskom i njemačkom takvi obliciodsutan. U knjizi engleskog djeda posvojni padež imenice djed ukazuje na to da knjiga pripada djedu. U njemačkom jeziku postoji gotovo identičan pojednostavljeni oblik koji se koristi s vlastitim imenima: Annas Auto. Međutim, najčešće tu ulogu izvodi poseban oblik genitiva: das Buch des Grossvaters, s objektom na prvom mjestu, a ne njegovim vlasnikom.
Engleski je poznat po konverziji - potpunprijelaz iz jednog dijela govora u drugi bez vidljivih promjena. Pridjevi su također podložni konverziji - mokro lako može postati imenica sa značenjem "vlaga". A slim u značenju "vitak" u određenom kontekstu postaje glagol "vitak".
U njemačkom se sličan mehanizam okrećepridjev apstraktnoj imenici. Schwarz u značenju "mrak" kada se članak doda poprimit će značenje "mrak". Također, ovdje je moguća konverzija kada se imenuju živa bića koja imaju osobinu koja se naziva proizvodni pridjev, der Irre - "lud", der Taube - "gluh". Dodavanje članka pridjevu djeluje i na francuskom jeziku: Le ciel est bleu (pridjev); Le bleu (imenica) du ciel. Sintaktička funkcija u bleu, njegovo mjesto u rečenici, kao i prisutnost članka, daje razlog da se le bleu smatra imenicom. Istodobno, imenica le bleu, osim glavnog značenja (oznaka boje - plava, plava), ima i druga, na primjer: radna odjeća, plava košulja, početnik, modrica, plava.
Postoji nekoliko vrsta posuđivanja stranih pridjeva, ovisno o stupnju njihove prilagodbe stvarnosti jezika primanja. S tim u vezi može se razlikovati nekoliko vrsta:
Popis pridjeva na ruskom jeziku vrlo je velik zbog izvodnog potencijala ovog dijela govora.
Funkcija pridjeva u rečenici je bilodefinicija (Čita dobru knjigu) ili dio složenog nominalnog predikata (danas sam vrlo energičan). U prvom se slučaju pridjev postavlja ispred imenice, u drugom - iza nje.
Svi se pridjevi mogu podijeliti prema funkcijama i potencijalu tvorbe riječi. Popis se sastoji od tri stavke:
Ponekad je moguć prijelaz pridjeva iz relativne kategorije u kvalitativnu. U ovom se slučaju mijenja i značenje: lisičji rep - lisičji osmijeh (što znači: lukav, varljiv).
Važna karakteristika ruskih pridjevasposobnost deklinacije sposobnost je promjene spola, broja i padeža u skladu s upravnom imenicom (ciglana kuća - ciglani zid - opečni stupovi).
Postoje neke osobine koje, za razliku od Rusa, engleski pridjevi nemaju. Njihov je popis mali, ali dovoljan.
Za razliku od Rusa, engleskih pridjevapotpuno nepromjenjiv. Crvena lisica, crveno cvijeće, crveni zid - u svim tim frazama riječ "crvena" ostaje takva kakva jest, bez obzira na broj i vrstu imenice.
Kvalitetno i relativnopridjevi na engleskom. Popis njihovih značajki gotovo je isti kao i na ruskom, s izuzetkom jedne činjenice - engleski pridjevi nemaju kratak oblik.
Također, pridjev se može pretvoriti u sažetakimenica (tajanstveno - nešto tajanstveno). Bolesni (bolesni) prilikom dodavanja članka ići će bolesnim (bolesnim, pacijentima). Kao i na ruskom, engleski će pridjev u ulozi definicije prethoditi imenici (prazna kuća), a u ulozi predikata - zatvoriti je (Kuća je prazna).
O razlozima odsustva prisvojnih pridjeva već je ranije bilo riječi.
Engleski iNjemački pridjevi - popis njihovih obilježja gotovo je identičan. Međutim, postoji jedna glavna razlika koja ujedinjuje njemačke i ruske pridjeve - to je sposobnost savijanja. Ein billiger Haus - množina "jeftina kuća" postaje billige Häuser. Završeci mijenjaju rod, broj i padež pridjeva (guten Kindes - dobro dijete, gutem Kind - dobro dijete, guten Kind - dobro dijete).
Ovisno o tome govorimo lispecifičan ili slučajan subjekt, pridjevi su slabi (der gute Vater - onaj dobri otac), snažni (guter Vater - dobar otac) ili mješoviti (ein guter Vater - neki dobar otac).
Francuski imaju puno zajedničkog s njemačkimpridjevi - dovoljan je popis sličnosti. Oni se razlikuju prema spolu (Il est joli - on je lijep, elle est jolie - ona je lijepa) i po brojevima (Le livre intéressant - zanimljiva knjiga, les livres intéressants - zanimljive knjige), nemaju deklinaciju s padežom. Također se mijenjaju ovisno o stupnju usporedbe (Grand - Plus grand - Le plus grand).
Zanimljiva karakteristika francuskih pridjeva- sposobnost promjene značenja ovisno o tome jesu li ispred imenice ili nakon nje. Un homme hrabri je hrabra osoba, dok je un hrame homme slavna osoba.
Popis pridjeva na finskom jeziku vrlo je dugačak i složen. Kao i na ruskom, i pridjevi se slažu s imenicom u broju i padežu (a na finskom ih ima 14 do 16).
Neki se pridjevi ne mijenjaju u padežima:
eri - različit;
viime - prošlost;
ensi - sljedeći;
koko - cjelina.
Pridjev može doći i prijedefinirano riječju: kaunis talo - lijepa kuća; a nakon njega - Talo na kaunisu. - Kuća je prekrasna. Postoje i stupnjevi usporedbe (iloinen - smiješno; iloisempi - zabavnije, veselije; iloizin - najsretniji, najsmješniji).
Dakle, u svim razmatranim jezicima, pridjeviobavljaju funkciju utvrđivanja kvaliteta predmeta. Koordinacija s predmetom na različitim jezicima ima svoje osobine. Popis pridjeva na finskom i ruskom jeziku imat će zajedničke i prepoznatljive značajke. Isto se odnosi i na druge jezike, unatoč sličnosti njihova rječnika i gramatike.
