"Što je misterija?", Pitate.Tko je Herman, što je ponoć i o čemu se radi? Zapravo je sve jednostavno: ovo je uhvatljiva fraza iz Puškinove „Pik-kraljice“. Je li to Puškinskaja, je li to samo on?
Još u 1833. napisao je Aleksandar Sergejevičmala prozna priča, s nedovršenim zapletom, što mu je ipak donijelo veliku slavu i više puta objavljeno u inozemstvu. Mistične spletke, tematika rocka, bogatstva, kockanje, uzbuđenje, strasti - sve je to bilo vrlo popularno u sekularnom društvu. Mladi ljudi nisu bogati, ali ambiciozni su sanjali o "stvaranju bogatstva" zahvaljujući igri. Umorni životinje škakljali su živce i primali nove senzacije, ulažući ogromne svote novca. Emocije koje se tuku preko ruba, tajne i spletke, potraga za blagim kombinacijama koje obećavaju stopostotnu pobjedu, tajnu ljubav, zavedenu nevinost, ljudsku beskrupuloznost - to je atmosfera ispunjena pričom u kojoj poznati zvuče: „Ponoć se približava, ali Herman je sve ne! "
Junak priče je mladić izpodrijetla, po imenu Hermann. Strastven je, ali siromašan, štedi novac, ne podiže kartice, iako sanja da će preko noći razbiti banku i postati bogataš. Njegov prijatelj jednom priča o svojoj baki koja navodno zna tajnu "tri karte" s kojom možete zaraditi milijune. Stara grofica ima siromašnu učenicu - Lisa. Zavodeći je, junak se pokušava zbližiti sa staricom. Izraz "već je ponoć, ali Hermana još nema" samo kaže Lisa, očekujući zamišljenog ljubavnika. Međutim, sve se tužno završava. Grofica, prestrašena Hermannom, umire. Čini se da prepozna blagajne karte, čak dva puta ostvaruje veliku pobjedu. Međutim, treći put igra se izravno i poludi. E sad, više o misterioznoj frazi "bliži se ponoć, ali Hermana još uvijek nema" i "pogreškama" u pravopisu.
Početkom prosinca 1890. publika poznatihMariinsko kazalište u Sankt Peterburgu dobilo je premijeru opere koja već treće stoljeće nije napustila najprestižnije pozornice na svijetu. Ovo je Spadska kraljica, čiju je glazbu napisao veliki P. I. Čajkovski. Djelo je nastalo na temelju same priče Puškina, kao i korištenja pjesama Deržavina i Ryleeva, Zhukovskyja i Batyushkova. Autor libreta je Modest Čajkovski, skladateljev brat. Navodno je naišao na budući aforizam: "Bliži se ponoć, ali Hermana još nema".
Zašto Čajkovski?Jer u Puškinovom tekstu nema takvog prijedloga. Ovo nije izvorni pjesnik, a libretista uspješno koristi. Kao i glavni lik u operi - nije izravni dvostruki junak priče. Njemački ("pikadska kraljica" -operator) je ime lika, piše se jednim slovom "n", i to je apsolutno točno; patronimika, izvedenice iz nje - Germanovna, Germanovich. U priči čitamo: "Hermann je bio sin rusificiranog Nijemca ...". Odnosno, ovo je njemačko prezime heroja, ruska verzija pravopisa moderne njemačke riječi "Hermann" iz "njezin Mann", tj. čovjek, čovjek, muž. Dakle, Puškinova poezija, poput njegove proze, jasno prikazuje kako je autor kreativno pristupio jeziku, majstorski probijajući određene jezične pojave. Ali ako ne poznajete takve suptilnosti, možete se pogriješiti u pravopisu i tumačenju riječi.
Što se tiče značenja fraze, ona je postala krilatica,frazeologija. U kojem će slučaju njegova upotreba biti izvan mjesta? Pretpostavimo ako govorimo o pokojnoj osobi. I želite ne samo naglasiti činjenicu o odsustvu ikoga, nego to učiniti ironično. Ili kad želite izraziti neugodnost zbog ove odgode. Zatim prkosno pogledaj na sat i izgovori namjerno dramatičnim glasom: "Već se ponoć bliži, ali Hermana još uvijek nema!"
