Državnost u modernom smislu Egiptadobio 1805. godine, kada je osnivač sultanske dinastije nagovorio osmanskog kalifa da se prepozna kao vladara zemlje. Dinastija je trajala do 1953. godine, a završila je kao rezultat vojnog puča.
Događaji koji su se u zemlji održali u pedesetdruge godine, nazvani su Srpanjskom revolucijom. Formalno, to je bio vojni puč, jer je bilo aktivno izuzetno radikalno vojno osoblje. Međutim, naknadna abdikacija kralja i likvidacija monarhije dali su događajima veću težinu.
U prvi put nakon revolucionarnih događaja, ukaosa i zbrke, nije postojala mogućnost održavanja demokratskih i transparentnih izbora. Zemljom je u ovo teško vrijeme vladalo Vijeće revolucionarnog zapovjedništva Egipta, na čelu s visokim vojnikom Mohammedom Naguibom.
Samo godinu dana kasnije objavljen je privremeni ustav Egipta. Trebao je biti na snazi tri godine, ali prijelazni rok se odužio.
Vodeći Egipat, predsjednik Naguib,odmah krenuo u radikalne reforme, kako političke, tako i ekonomske. Zemljišna reforma pokazala se posebno bolnom, što je izazvalo burne rasprave u vladi, iako su je činili istomišljenici.
Egipat, čiji je predsjednik, prema ustavu, poglavar i vladar države, više je puta proživljavao teška vremena povezana s pokušajima vojske da preuzme vlast.
Ali čak ni među samom vojskom nije bilo uvijek moguće postići razumijevanje što je zemlju dovelo do ozbiljnih problema, koji su imali i ekonomske posljedice.
Nakon svrgavanja Hosnija Mubaraka, koji je državom vladao dvadeset i devet godina, država je stekla novi ustav koji može poslužiti kao primjer susjednim zemljama.
U takvoj je situaciji sasvim prirodno da su mnogi zainteresirani za ime egipatskog predsjednika. Napokon, upravo je taj čovjek koji daje ton događajima u sjevernoj Africi i na Bliskom istoku.
U lipnju 2014. Abdul al-Sizi postao je šef Egipta. Predsjednik ne pripada nijednoj stranci, ali se smatra pobornikom umjerenih proislamskih stavova.
