Svi su ljudi jednaki - to je gotovo poznatosvakoj osobi. Ali često u našim životima ovo se pravilo ne poštuje. To ukazuju čak i posebne ustanove u koje se djeca s posebnim potrebama šalju na studij. Ali to se može izbjeći.
To je upravo cilj uključivanjaobrazovanje. Što je to - prvo pitanje koje može proizaći iz gotovo svih. Dakle, pojam "inkluzija" došao nam je iz latinskog jezika i znači "uključivanje", "privlačnost". Obrazovanje se tretira vrlo jednostavno: prema principima inkluzivnog obrazovanja, sva djeca, uključujući i one s određenim problemima ili potrebama, trebaju učiti zajedno. To znači da apsolutno nije potrebno stvarati posebne obrazovne ustanove za djecu s teškoćama u razvoju, one mogu lako učiti s običnom djecom u redovnoj školi. Međutim, postoje neka ograničenja: na primjer, djeca s mentalnim invaliditetom koja jednostavno ne mogu biti u zajednici.
Ako je u našoj državi to novina,zatim u cijelom svijetu znaju što je inkluzivno obrazovanje, da je to norma, a ne iznimka od pravila. To je normalno usklađivanje stvari u kojima djeca nisu podijeljena u različite kategorije, ali se percipiraju kao jednake. Prema inkluzivnom obrazovanju, svi članovi grupe su na istoj razini, jednako su uključeni u društveni život i način života vlastitog tima. Ta djeca se uče na isti način.
Postoji i osam osnovnih načelašto uključuje inkluzivno obrazovanje. Koji su to principi? Prvo: vrijednost pojedinca ne ovisi o tome koje znanje ili vještine posjeduje. Svatko je sposoban misliti, učiti i razvijati se. Također, svatko ima pravo komunicirati, svi ljudi trebaju jedni druge iu bliskim odnosima. Važno je da svaka osoba komunicira s vršnjacima. Inkluzivno obrazovanje se ne fokusira na ono što učenik ne može naučiti, već na ono što već zna. I naravno, učenje svega je mnogo lakše u procesu komunikacije uživo, a ne u bilo kojem drugom obliku obrazovanja.
Vrijedi napomenuti da je inkluzivno obrazovanje u DOE-ua škola će se malo razlikovati. Istovremeno, svaki učitelj, svaka škola koja radi na principu inkluzije, mora razviti vlastitu filozofiju, svoja specifična pravila, prema kojima će ovaj ili onaj kolektiv živjeti. Dakle, poučavanje pravila inkluzije potrebno je ne samo za učitelje. Čak bi i službenici trebali biti u tijeku: kuhinjski radnici, zaštitari, čistači. Uostalom, dijete koje uči po ovom principu ne bi trebalo nikoga i nikada narušavati. Svo osoblje treba biti obaviješteno o invalidnosti ili posebnim potrebama nekih učenika kako to ne bi uzrokovalo posebne probleme. Inkluzivno obrazovanje u školi bit će malo teže, jer ako nema problema s osobljem, može se pojaviti među vršnjacima. Nisu sva djeca tolerantna i tolerantna, često su samo okrutna prema onima koji pomalo nisu "takvi". Stoga u školi prije svega trebate raditi s djecom, školarcima.
Razumijevanje koncepta "inkluzivnog obrazovanja",kako kažu, i što se jede, kako kažu, vrijedno je obratiti pažnju na određene probleme kada se ova vrsta obrazovanja ne može normalno uvesti. Prije svega, ovo je nepripremljenost običnih škola u arhitektonskom pogledu: malo je rampi i posebnih dizala za djecu s invaliditetom. Vrlo često se ne samo vršnjaci, već ni ravnatelji škola ne znaju dovoljno o samom problemu s invaliditetom, boje se raditi s takvom djecom. I, naravno, ogromne probleme stvaraju sami roditelji djece s ograničenim potrebama, misleći da nemaju pravo na obrazovanje.
