Kroz svoju povijest Hrvatska je više putavladale su druge države. Među njenim osvajačima i vladarima bili su pravoslavci, katolici i muslimani, pa ne mogu svi odgovoriti koja se religija smatra glavnom u Hrvatskoj. Pokušajmo to shvatiti kasnije u članku.
Hrvatska je vrlo mala zemlja u kojojživi oko 4,8 milijuna ljudi, od čega su 51% žene. Više od 90% stanovnika su Hrvati. Iako je u posljednje vrijeme zabilježen visok priljev imigranata, uglavnom talijanskog podrijetla. Ovaj trend povezan je s popularizacijom Hrvatske u svijetu. Srbi su najveća nacionalna manjina. Zemlju naseljavaju i Albanci, Bosanci, Romi, Talijani, Mađari, Česi, Slovenci i drugi.
Glavna religija u Hrvatskoj je katoličanstvo.Više od 85% stanovništva podržava ovo uvjerenje. Sljedeća najrasprostranjenija religija je pravoslavlje - 4-5%, koje je povezano s velikim brojem Srba. Agnostici i ateisti zajedno čine otprilike isti broj kao i pravoslavni vjernici. Relativno mali postotak čine muslimani i protestanti.
U 7. stoljeću na tom se području pojavljuju Hrvatimoderna država (Republika Hrvatska). Najvjerojatnije su tada bili pogani, poput mnogih Slavena. Utjecaj benediktinaca i bizantskih misionara igrao je u prilog kršćanskoj vjeri. U razdoblju od 7. do 9. stoljeća pokrštavanje hrvatskog stanovništva odvija se mirno i bezbolno. Već u 10. stoljeću izgrađene su pravoslavne crkve u kojima su se održavale božanske službe na hrvatskom i staroslavenskom jeziku.
U XI stoljeću za vrijeme Velikog crkvenog raskolahrvatsko stanovništvo je pod snažnim pritiskom pape. Mnogi prelaze na katoličanstvo. Božanske službe na hrvatskom bile su zabranjene, službe su se obavljale na latinskom. Na daljnji razvoj i jačanje katoličanstva utjecali su franjevci, dominikanci, a zatim i isusovci. U srednjem vijeku katolicizam se čvrsto utvrdio kao glavna religija u Hrvatskoj.
Moć u državi često je prelazila u različiteoružje. Hrvatska je dugo bila pod nadzorom Austro-Ugarske, koja je podržavala i Katoličku crkvu. Tijekom postojanja Jugoslavije pitanje vjere postalo je ponešto zaoštreno - pokušaj ujedinjenja pravoslavnih Srba, hrvatskih katolika i bosanskih muslimana u jednu državu doveo je do vjerskih i političkih sukoba. Kao rezultat toga, mnogi pravoslavni Srbi napustili su zemlju.
Nakon što je zemlja uz pomoć stekla neovisnostUstav je uspostavio slobodu vjeroispovijesti i jednakost svih vjera pred zakonom. Katoličanstvo kao glavnu vjeru u Hrvatskoj doživljava se kao takvo samo kvantitativnim kriterijem.
Predavanja su dozvoljena u lokalnim školama,vezano uz religiju, ali pohađanje nije obavezno. Vjeronauk uglavnom koordinira Katolička crkva. Vjerske udruge su osnažene. Brak koji je zapečatila crkva (bilo koje denominacije) smatra se službenim i na državnoj razini.
Unatoč činjenici da je pred zakonom katolikcrkva se ne razlikuje od ostalih vjeroispovijesti, još uvijek ima određene prednosti. Primjerice, ona godišnje prima financijsku pomoć države koja je sadržana u sporazumu između Vatikana i Republike Hrvatske. Ostatak vjerskih udruga također dobiva financiranje, iako se ono provodi na štetu mirovinskog i zdravstvenog fonda. Pored Katoličke crkve, u zemlji djeluju i Srpska pravoslavna crkva, Muslimanska, Bugarska, Hrvatska starokatolička, Makedonska pravoslavna, adventistička i druge crkve.
Muslimanska vjera je došla na ovaj Balkandržava zajedno s osvajačima - Turcima Osmanlijama. U 15. stoljeću Osmansko carstvo preuzelo je kontrolu nad dijelom današnje Hrvatske. Teritoriji su se uspjeli riješiti turske vlasti tek u 19. stoljeću, a za to vrijeme mnogi su Hrvati prešli na islam. Mnogi srednjovjekovni povjesničari i putnici, poput Marca Pigaffetta, primijetili su da utjecaj nije bio jednostran. U drevnim zapisima može se pročitati zapažanje da je u Istanbulu u to vrijeme vrlo velik broj Turaka znao hrvatski jezik. Čak i u sudnici, službenici su to ponekad govorili.
Trenutno u zemlji ima oko 1,5 muslimana% ukupnog stanovništva. Ovom se religijom bave uglavnom Turci, Albanci, Bosanci i Cigani. Zanimljivo je da, kada je postojalo Osmansko carstvo, u Hrvatskoj nije izgrađena niti jedna džamija. Sada je jedna od najvećih džamija u zemlji izgrađena u glavnom gradu države - Zagrebu.
Tijekom nekih vjerskih praznika u zemljiodređuju se službeni praznici. Budući da je najrasprostranjenija religija u Hrvatskoj katoličanstvo, zajednički praznici za kršćane održavaju se prema kalendaru Katoličke crkve. To se odnosi na Uskrs i Božić (potonji se slavi od 25. do 26. prosinca). Na državnoj razini ima i slobodnih dana: Dan trojice mudraca, Blagdan Tijelova, Uspenje Djevice i Dan svih svetih. Građanima koji ispovijedaju islam zabranjeno je da rade za vrijeme Ramazanskog bajrama i Kurban bajrama, pravoslavnim kršćanima za vrijeme pravoslavnog Božića i Židovima za vrijeme Jom Kippura.
