Paritet kupovne moći je omjer dviju valuta na temelju vrijednosti slične robe u različitim zemljama.
Može se pretpostaviti da je određeni standardset robe u SAD -u košta 25 dolara, a u Rusiji 500 rubalja. U ovom slučaju, ako za osnovu uzmemo paritet kupovne moći, onda bi bilo pošteno reći da ćemo, podijelivši 500 sa 25, dobiti stopu od 20 rubalja za 1 dolar. Ako se kotacije razlikuju u jednom ili drugom smjeru, trgovci imaju priliku prodati robu u drugoj zemlji, a pritom ostvariti određenu dobit. Na primjer, s tečajem od 30 rubalja po dolaru, možete zaraditi 10 rubalja za svaku jedinicu robe. To bi trebalo rezultirati jednom od dvije mogućnosti: ili usporedbom cijena robe ili promjenom tečaja.
Za provedbu ovog ekonomskog modela napraksa zahtijeva poštivanje niza uvjeta. Za početak, ovdje govorimo o činjenici da bi troškovi premještanja robe iz jedne zemlje u drugu trebali biti što manji: nepostojanje carina, najniži troškovi prijevoza, kao i mnogi drugi parametri. Drugi preduvjet je besplatna konverzija valuta jedna u drugu, odnosno trebala bi postojati mogućnost međusobne razmjene u bilo kojem volumenu, dok ne bi trebalo postojati nikakva valutna kontrola, vladina regulacija ili druge prepreke. Možemo reći da su idealni uvjeti trgovanja iznimno rijetki, pa nema smisla koristiti paritet kupovne moći u praksi, on služi samo kao opća smjernica, odnosno smjer promjena cijena u budućnosti.
Hipoteza na temelju pokazateljaparitet, povezuje dinamiku tečaja s promjenom omjera cijena u odgovarajućim državama. Cijela ova teorija temelji se na činjenici da međunarodna trgovina omogućuje ublažavanje razlika u kretanju cijena glavnih vrsta roba u svjetskoj trgovini. Troškovi onih u različitim zemljama trebali bi biti približno isti, dok bi trebali biti izraženi u jednoj određenoj valuti. Sasvim je očito da takav mehanizam izjednačavanja cijena možda neće funkcionirati za sve usluge i dobra. Uza sve to, teorija pariteta kupovne moći ima empirijsku podršku. Djeluje tako što je vrlo koristan u analizi tečajeva i cijena u zemljama u kojima je inflacija dovoljno visoka. U uvjetima hiperinflacije, gotovo je potpuno podudaranje domaćih cijena s tečajevima nacionalnih valuta. Važno je shvatiti da korelacija između dinamike tečaja i omjera stopa inflacije u različitim zemljama postoji dugoročno.
Paritet i teorija kupovne moći,na temelju toga, ne nalazi dovoljno dokaza u kratkom roku, osobito u zemljama u kojima je inflacija prilično niska. Ponderirani prosječni omjer cijena, koji se izračunava na temelju različitih košarica roba u dvije zemlje, tijekom niza godina ne mora odgovarati razini tečaja, kao ni njegovoj dinamici. Međutim, potvrda ove teorije na dugi rok dovoljna je da se govori o takvom faktoru koji utječe na tečajeve kao što je trgovinski saldo zemlje, odnosno na odnos između trgovinskog bilansa i dinamike tečaja.
Postoji i nešto poput pariteta valuta.Povezan je s omjerom između dviju valuta, koji se obično uspostavlja na način propisan zakonom. Ranije se ovaj pokazatelj temeljio na zlatnim rezervama zemlje, ali sada se temelji na nešto drugačijim podacima.
Kad je riječ o tome gdje se podaci koristepokazatelja, može se reći da su vrlo korisni za izračun BDP -a prema paritetu kupovne moći. Zahvaljujući njoj možete točnije usporediti gospodarstva dviju različitih zemalja.
