Fable zauzima posebno mjesto u ruskoj književnosti.Kratka, smiješna, ali istodobno didaktička priča zaljubila se i zaživjela među ljudima. Ivan Andreevič Krilov bio je priznati pisac basni. Ali malo tko zna da je jedan od izvrsnih ruskih znanstvenika također radio u ovom žanru. Basne MV Lomonosova zauzimaju posebno mjesto među njegovim književnim djelima.
Basna je prvenstveno književnasastav. Karakterizira ga kratkoća, kapacitet i izražajnost oblika. Pripovijedanje se u pravilu izvodi alegorijski, metaforično. Životinje mogu djelovati kao likovi. Svaka basna nužno ima svoj moral, koji se u pravilu stavlja na kraj djela.
Ovaj je žanr jedan od najstarijih.Prva djela koja nalikuju basnama možda su napisana u drevnom Egiptu. Službeno se njegovo podrijetlo veže uz Grčku i u pravilu se istodobno pamti Ezop. U Rimskom carstvu najpoznatiji fabulist bio je pjesnik Fedrus koji je u mnogočemu oponašao svog grčkog prethodnika. Već u moderno doba, u 17. stoljeću, Francuz Jean La Fontaine radio je na basnama, koji su veličali ovu književnu vrstu.
Prevedi prijevode i prepričavanja popularnih basniMnogi su ruski pjesnici radili u La Fontaineu. Ali u cjelini je na ruskom tlu izrastao osebujan stil koji odražava i ismijava tipične nacionalne poroke. Basna se pojavila u Rusiji u 15. stoljeću, prodirući iz Bizanta. Možemo govoriti o njegovom cvjetanju u 18. stoljeću.
V.K.Trediakovsky, A.P.Sumarokov, A.E.Izmailov, A.D.Kantemir. I, naravno, najbolji primjeri pripadaju peru I. A. Krylova. Prijevodi stranih basni u njegovom stvaralačkom nasljeđu zauzimaju neznatno mjesto, ali njegova su vlastita djela prevedena na gotovo sve europske jezike. U ovom se žanru okušao i Mihail Vasiljevič Lomonosov. Basne izvrsnog ruskog znanstvenika zauzimaju posebno mjesto u njegovoj književnoj baštini.
Mihail Vasiljevič Lomonosov može se usporediti sgeniji renesanse. To je točno slučaj kada je talent na jednom području skučen. I on se pokušava očitovati u svemu. Prije svega, Lomonosov je poznat kao prirodoslovac, kemičar i fizičar. Dao je uistinu neprocjenjiv doprinos ruskoj znanosti. No, osim prirodnim znanostima, znanstvenik se bavio slikarstvom i književnošću. I na ovom polju postigao je ogroman uspjeh. Nije slučajno što ga je Belinski nazvao ocem ruske književnosti.
U "Pismu o pravilima ruske poezije"Lomonosov je napravio pravu revoluciju, ukazujući na mogućnost korištenja različitih pjesničkih veličina u ruskoj poeziji, a ne samo na općeprihvaćeni jamb i horeju. Tako su mogućnosti književnosti nevjerojatno proširene. Lomonosov je bio predak ruske ode (i, uglavnom, slavili su ga kao pjesnika). Iako se mnogi lako mogu sjetiti njegovih pjesama, basne M. V. Lomonosova bile su potpuno nezasluženo zaboravljene. I u njima su se ogledala sva njegova književna i humanistička načela.
Suvremenici su se prisjećali da je Lomonosov biodivna osoba - iskrena, ugodna za razgovor, pristojna, spremna pomoći. Gadili su mu se niži ljudski poroci - kukavičluk, licemjerje, licemjerje, neznanje, laži. To je htio podijeliti s čitateljem i dati mu hranu za razmišljanje. Basne Lomonosova služile su kao moralni mentor. Upravo je taj žanr bilo najlakše razumjeti i dosegnuo je velik broj srca. Uvjerljivi su i laki za čitanje, ali istodobno zapanjujuće realni.
Dijeleći literaturu na tri "mirne", basne MihailVasilievich je to pripisao "niskom". Ova je stilska skupina oslobođena uzvišene formalnosti. Stoga Lomonosovljeve basne sadrže sastavnice razgovornog, svakodnevnog govora, uobičajenih izraza. Iz pera spisateljice izašla su sljedeća djela u ovom žanru: "Miš", "Udaja je dobra, ali ima puno gnjavaže", "Slušajte, molim vas, što se dogodilo sa starom", "Nebo je bilo noću prekriven tamom "i mnogi drugi. Jedan od najpoznatijih - "Čim je prestala dnevna buka." O tome ćemo dalje.
Neke od Lomonosovljevih basni napisane su na temeljutemeljena na djelima La Fontainea. Jedan od njih je "Vuk koji je postao pastir". Lomonosovljevo djelo ne možete nazvati doslovnim prijevodom, ono je toliko prožeto "ruskim stilom", posebnim autorskim pristupom. Neki se čak i prepiru: je li se izvorni moral La Fontaine promijenio u prevedenoj basni? Što se tiče sadržaja, on je sljedeći.
Nesretni vuk odlučio je nadmudriti ovcestado, odjeven kao pastir i uzimajući rog sa štapom. Pronašao je ovce, pastira i psa čuvara kako spavaju. No, ponosan na vlastitu domišljatost, odlučio je dati glas i pobrinuti se da sve odvede. Međutim, iz otvorenih vučjih usta pobjegao je samo urlik, što je bilo i za očekivati. Uzbunivši sve, potencijalni otmičar oprostio se i od odjeće i od kože. Glavna ideja La Fontaineova djela jest da će se licemjer uvijek izdati. Moral Lomonosovljeve basne glasi da "vuk ne može biti lisica". I ne pokušavajte se ugurati u tuđu kožu.
Djela Mihaila Vasiljeviča uvijek su bila promišljena do najsitnijih detalja. Kod njih nema ništa slučajno. Oni će zauvijek ostati među najboljim primjerima ruske književnosti.
