Međunarodna trgovina dugo je bila sastavni diodio našeg života. Uvoz i izvoz robe postali su globalni, a svakim danom sve više i više zemalja - sudionika na tržištu uključeno je u te procese. Rusija je odavno čvrsto integrirana u te odnose. Ravnoteža u ovom području ključna je za prehrambenu sigurnost naše zemlje, a samim tim i pitanje strateški. Naravno, bez uvoza ne možemo u potpunosti, jer postoje proizvodi koji u našoj domovini jednostavno ne rastu, ali ne vrijedi ih zloupotrijebiti na štetu vlastitog proizvođača.
U 19. stoljeću razvoj prometnog sustava doveo je donagli porast trgovine između zemalja. I već u 20. stoljeću, kada se dogodila revolucija u svijetu informatičkih tehnologija, međunarodna trgovina dosegla je kvalitativno novu razinu, čime je znatno povećao količinu prodaje. Danas su zemlje poput SAD-a, Japana i Njemačke lideri u pogledu prometa, oni kontroliraju sedamdeset posto ukupne međunarodne trgovine.
Uvoz robe je u mnogim zemljamajedini mogući način da nabave robu koja im je potrebna, jer će je koštati mnogo više za proizvodnju na teritoriju njihove zemlje nego za kupnju u susjednoj državi. Svjetsko tržište i međunarodna trgovina su, naravno, izravno povezani.
Međunarodna trgovina pojavila se upravo uproces nastanka globalnog tržišta, a služi kao izvrstan poticaj poboljšanju poduzeća koja proizvode izvozne proizvode, jer je međunarodna konkurencija izuzetno velika. Sve to osigurava zaposlenost stanovništva, jer se isporuke izvoza obično povećavaju.
Također se događa da svjetsko tržište i međunarodnotrgovina postaje izvor opadanja za zemlju. Kao što se to, primjerice, dogodilo u SAD-u krajem 19. stoljeća, kada je Argentina, izumjući hladnjak, nadišla Sjedinjene Države u uvozu smrznutog mesa, koje je do tada uvozilo isključivo slane i dimljene proizvode.
U međuvremenu, međunarodna trgovina hranomje najveći segment trgovinskih odnosa između zemalja. Glavni udio hrane na međunarodnom tržištu čine žitarice, kao i proizvodi dobiveni nakon njihove prerade. Značajan udio žitarica otkupljuje se za opskrbu stočnom hranom, zbog čega razvoj tržišta žitarica ima ogroman utjecaj na cjelokupno tržište hrane u cjelini.
Također od najčešće uvezenihnamirnice uključuju meso i mesne proizvode, šećer, čaj, plodove mora, masti, voće i povrće. Posebnost cjenovne politike prehrambenih proizvoda je nestabilnost, jer ovdje igra ulogu faktor sezonalnosti i vremenske prilike. Također, pojava na tržištu sintetskih nadomjestaka prirodnim proizvodima ima velik utjecaj na cijene. U tom pogledu, država provodi politiku stabilizacije tržišta.
Danas je konzumacija voća i povrćaznačajno je porastao, što je poslužilo kao poticaj za širenje ovog tržišnog segmenta. Prognoze se da će se povećati i globalna potrošnja šećera, a proizvođači se već pripremaju za nove trgovinske uvjete. Istodobno se razvija tržište zamjenskih šećera koje postupno zamjenjuju prirodne proizvode.
16. listopada u svijetu se tradicionalno obilježava Svjetski dan hrane, budući da je upravo na ovaj dan 1945. osnovana Organizacija za hranu i poljoprivredu.
Glavni ciljevi organizacije su širenje svjetskog gospodarstva, razvoj poljoprivrede, poboljšanje prehrambene kvalitete stanovništva, a samim tim i kvaliteta života.
