Kategorija "političkog pluralizma" postojiprilično široka interpretacija, razlog za to je potpuno objašnjivo svojstvo same politike koja se interpretira i na redovnoj i na znanstvenoj razini, također vrlo široko. Između ove raznolike interpretacije i interpretacije pluralizma može se izdvojiti jedno svojstvo koje kombinira sve pristupe razumijevanju pluralizma kao takvog - načelo političkog pluralizma potpuno je negiranje političkog monopolizma u društvu.
Raznolikost i heterogenost elemenatapolitički život i organizacija društva jedan je od njegovih ključnih parametara, ali ne jedini. Politički pluralizam pretpostavlja niz drugih značajki koje su izravno ili neizravno povezane i međusobno djeluju i djeluju kolektivno kao karakteristike pluralizma kao političkog fenomena.
Na primjer, politički pluralizam vidi se unatjecanje i suparništvo političkih elita i vođa nije samo manifestacija demokratskih načela organizacije moći, već je i resurs koji potiče razvoj raznolikosti političkih institucija društva, što će zauzvrat odražavati interese najšireg društvenog kruga ljudi. Takva raznolikost također pridonosi boljoj izgradnji moći, upravo je ovim modelom osigurana učinkovita uporaba sustava ravnoteže moći, čekova, međusobne kontrole i reciprociteta.
Bitni atribut koji uključujepolitički pluralizam, je autonomija i jednakost političkih institucija društva na društvenoj razini. Tek kada će svaki član društva, unatoč pripadnosti političkoj instituciji, biti slobodan u političkom izboru, tek tada će društvo u cjelini stvoriti potrebne uvjete za razvoj političkog stvaralaštva masa, racionalno traženje najučinkovitijih putova razvoja cijelog društva.
Politički pluralizam podrazumijeva i poricanjeod nasilja i diktature, kao oblika provođenja i organiziranja političke interakcije između agenata političke aktivnosti. Rješavanje političkih proturječnosti i sukoba na temelju pluralističkog pristupa osigurava mogućnost rješavanja problema samo mirnim putem. Istodobno se uvijek prepoznaje mogućnost pronalaska kompromisa, konsenzusa, ali čak i ako je takva opcija nemoguća, tolerancija prema političkom protivniku i međusobno uvažavanje pojedinca ostaju obvezna načela političke interakcije.
Institucionalna manifestacija pluralizma u bilo kojemdruštvo je višestranački sustav. Podrazumijeva se kao pravno djelovanje na političkom polju u okviru zakona dviju ili više političkih stranaka koje predstavljaju interese bilo kojeg društvenog sloja društva. Istodobno, ne treba brkati višestranački sustav kao sustav organizacije političke moći u zemlji kada djeluje, primjerice, samo kao nužna mjera određenih političkih snaga, stvaranje bloka ili koalicije kako bi se održala vlast.
Osim toga, opće je poznato da je višestranačkasustavi su učinkovitiji s gledišta razvoja racionalnih pristupa formuliranju obećavajućih zadataka za razvoj cijelog društva. Iako nisu savršeni. Brojni primjeri organizacije političkog života u zapadnim zemljama omogućavaju da se formalnom izjavom političkog pluralizma u tim zemljama osigura da mnogi neovisni politički agenti jednostavno nisu u stanju steći samo moć i formalne atribute moći, već im ne mogu ni pristupiti mediji da javno izraze svoja politička stajališta i sklonosti.
