Prilikom provođenja psihološke dijagnostikespecijalist se mora pridržavati etičkih pravila koja su vidljiva u međunarodnom kodeksu praktičnog psihologa. Načelo socijalnog morala uključuje i odgovornost psihologa za kvalitetno vođenje dijagnostike i pružanje pozitivnog stanja proučenoj osobi kako u procesu istraživanja, tako i u daljnjem praktičnom radu na temelju rezultata dijagnostike.
Tijekom studija psihodijagnostike studentipsihološke posebnosti, prije svega, proučavaju što je načelo objektivnosti i pouzdanosti, jer kvaliteta rezultata istraživanja ovisi o kvaliteti odabira dijagnostičkih metoda. Objektivnost psiholoških dijagnostičkih metoda postiže se njihovim razvojem od strane skupina znanstvenika, testiranjem na velikom broju ispitanika i objavljivanjem u znanstvenim publikacijama s naznakom ključa rezultata ispitivanja.
Načelo društvenog morala pretpostavljapostavljanje dijagnoze kao rezultat psihodiagnostike prema broju dobivenih bodova kao rezultat odgovaranja na pitanja, odabiru presuda koje su za predmet najviše vrijedne ili prema broju značajnih znakova koji se odnose na određeno stanje subjekta. Stoga se dodatno koristi princip mjerenja, kada se za proučavanje nefizičkih objekata koristi digitalna simbolizacija proučanih svojstava. Tako, na primjer, kada proučava dječiju agresivnost, istraživač provodi metodu "Brojanje frekvencija", kada se promatranje predmeta provodi nekoliko dana s izračunavanjem opažene pojave u djetetovom ponašanju. To će omogućiti ne samo brojanje broja agresivnih djela, već i analizu u kojim situacijama i pod kojim uvjetima se promatrane situacije događaju.
Važno je da svaki stručnjak shvati što jenačelo povjerljivosti, koje je glavno etičko načelo u psihološkoj, pedagoškoj i socijalnoj dijagnostici. Ako se osoba sama obraća specijalistu za dijagnostiku, tada se rezultati saopštavaju samo njemu, a ne rodbini ili radnim kolegama.
Čak i za znanstvena istraživanjakoriste se načela morala skrivajući imena, profesiju i druge podatke o subjektima pomoću kojih se može nagađati o kome su informacije prikupljene. U znanstvenom radu svaki je predmet označen slovom ili brojem, a ostatak podataka istraživač čuva u arhivu.
Dijagnostika, pored njegovih istraživanjafunkcije, trebale bi imati formativni učinak, tj. dati pojedincu nova znanja koja pomažu subjektu da bolje razumije njegove karakteristike bez predrasuda o sebi i svom mentalnom stanju. Rezultati dijagnostike ne bi se trebali koristiti za prikupljanje dosjea o osobi kako bi se opravdala njezina nesposobnost u profesiji. Naprotiv, bilo koji dijagnostički postupak treba koristiti za osobni razvoj.
Svaki se specijalist mora neprestano usavršavatikvalifikacijama, podvrgavati se tečajevima ne samo da bi se nadopunilo znanje o novim metodama, već i povećala njihova kompetencija, da bi se upravljalo onim što je načelo nikakve štete ili dobrovoljnosti ili načelom znanstvene valjanosti.
Stručnjaci za tečajeve na terenuobrazovanje se održava kako bi se potvrdila ili poboljšala njihova profesionalna kvalifikacija. Psiholog može ići na certificiranje unaprijed planirano ako je razvio svoj vlastiti program, projekt ili dijagnostiku koji je uspješno primijenio u praksi, ako su se u poučavanju i odgoju djece postigli pozitivni rezultati. U svom analitičkom izvješću psiholog može opisati što je načelo profesionalne suradnje, kada dijagnostiku razvije, ispita i poboljša dijagnostika grupa kolega. Upravo takva vrsta kolektivne suradnje omogućava da psihodijagnostika ostane društveno moralna, moralna, objektivna i pouzdana za sve sudionike u istraživačkom procesu.
