Partizani Velikog Domovinskog rata 1941 - 1945godine - ovo je dio pokreta Otpora, koji je osmišljen da uništi sustav njemačke potpore (potkopavanje namirnica, streljiva, cesta itd.). Kao što znate, fašistički osvajači jako su se bojali ove organizacije, pa su se prema njezinim članovima odnosili vrlo okrutno.
Glavne točke zadaća partizanskog pokreta formulirane su u direktivi iz 1941. Potrebne radnje detaljnije su opisane u Staljinovoj naredbi iz 1942. godine.
Temelj partizanskih odreda činili su običnistanovnici, uglavnom okupiranih teritorija, odnosno naučili su život pod fašističkim vidom i moći. Takve su se organizacije počele pojavljivati od prvih dana rata. Tamo su ulazili starci, žene, muškarci, koji iz nekog razloga nisu odvedeni na front, pa čak ni djeca, pioniri.
Partizani Velikog Domovinskog rata 1941 - 1945godine provodili su diverzantske aktivnosti, bavili se obavještajnim radom (čak i prikriveno), propagandom, pružali borbenu pomoć vojsci SSSR -a, izravno uništavali neprijatelja.
Na teritoriju RSFSR -a, bezbrojbroj odreda, diverzantskih skupina, formacija (oko 250 tisuća ljudi), od kojih je svaki bio od velike koristi za postizanje pobjede. Mnoga su imena zauvijek ostala u analima povijesti.
Zoya Kosmodemyanskaya, koja je postala simbol herojstva,je bačen u njemačku pozadinu da zapali selo Petriščevo, gdje se nalazila njemačka pukovnija. Naravno, nije bila sama, ali stjecajem okolnosti njihova se skupina djelomično razišla nakon što je zapalila tri kuće. Zoya se odlučila vratiti tamo sama i dovršiti započeto. No, stanovnici su već bili na oprezu i Zoya je zarobljena. Morala je proći kroz strašna mučenja i poniženja (uključujući i od svojih sunarodnjaka), ali nije izgovorila niti jedno ime. Nacisti su djevojku objesili, ali čak ni tijekom smaknuća nije izgubila hrabrost te su pozivali sovjetske ljude da se odupru njemačkim osvajačima. Bila je prva žena koja je posthumno dobila titulu heroja Sovjetskog Saveza.
Partizanski pokret na teritoriju Bjelorusijetrajao od 1941. do 1944. godine. Tijekom tog vremena riješeni su mnogi strateški zadaci, od kojih je glavni bio onesposobljavanje njemačkih ešalona i izravno željezničke pruge kojima su putovali.
Partizani Velikog Domovinskog rata 1941 - 1945godine pružao neprocjenjivu pomoć u borbi protiv osvajača. Njih 87 je nagrađeno najvišim vojnim nagradama Sovjetskog Saveza. Među njima je bio i Marat Kazei, šesnaestogodišnji dječak čiju su majku Nijemci pogubili. U partizanski odred došao je braniti svoje pravo na slobodu i sretan život. Obavljao je zadatke zajedno s odraslima.
Marat nije doživio pobjedu točno godinu dana. Umro je u svibnju 1944. Svaka smrt u ratu je sama po sebi tragična, ali kad dijete umre postaje tisuću puta bolnije.
Marat se zajedno sa svojim zapovjednikom vratio uzapovjedništvo. Slučajno su sreli njemačke kaznenike. Zapovjednik je odmah ubijen, dječak je mogao samo biti ozlijeđen. Uzvrativši vatru, nestao je u šumi, ali Nijemci su ga progonili. Sve dok meci nisu istekli, Marat je napustio potjeru. I tada je donio važnu odluku za sebe. Dječak je imao dvije bombe. Odmah je jednog bacio u skupinu Nijemaca, a drugi je čvrsto držao u ruci dok nije bio okružen. Zatim je to raznio, povevši njemačke vojnike sa sobom na onaj svijet.
Partizani su se tijekom Velikog Domovinskog rata na teritoriju Ukrajinske SSR ujedinili u 53 formacije, 2145 odreda i 1807 grupa, s ukupnim brojem od oko 220 tisuća ljudi.
Među glavnim zapovjedništvom partizanskog pokreta u Ukrajini mogu se izdvojiti K. I. Pogorelov, M. I. Karnaukhov, S. A. Kovpak, S. V. Rudnev, A. F. Fedorov i drugi.
Sidor Artemjevič Kovpak, po Staljinovom nalogu, bavio se propagandom u Desno-obali Ukrajine, koja je bila praktično neaktivna. Upravo za karpatsku raciju dobio je jednu od nagrada.
Mihail Karnaukhov vodio je pokret u Donbasu.Podređeni i lokalni stanovnici dali su mu nadimak "baty" zbog toplih ljudskih odnosa. Tatu su Nijemci ubili 1943. godine. U tajnosti, stanovnici lokalnih okupiranih sela okupili su se noću kako bi sahranili zapovjednika i odali mu počast.
Heroji-partizani Velikog Domovinskog rata bili sukasnije ponovno sahranjen. Karnaukhov počiva u Slavjansku, gdje su njegovi posmrtni ostaci preneseni 1944. godine, kada je teritorij oslobođen od njemačkih osvajača.
Tijekom operacije Karnaukhovog odreda uništena su 1304 fašista (od 12 su bili časnici).
Već u srpnju 1941. izdano je naređenje za formiranje partizanskog odreda na području Estonije. Njegovo zapovjedništvo uključivalo je B. G. Kumma, N. G. Karotamm, J. H. Lauristina.
Partizani Velikog Domovinskog rata 1941 - 1945godine suočio se s gotovo nepremostivom preprekom u Estoniji. Veliki broj mještana bio je prijateljski nastrojen prema njemačkim okupatorima i čak se radovao takvom sticaju okolnosti.
Zato na ovom području postoji velika sila.imala podzemne organizacije i sabotažne skupine koje su morale još pažljivije razmisliti o svojim potezima, budući da se izdaja mogla očekivati s bilo kojeg mjesta.
Leen Kuhlman (kojeg su Nijemci strijeljali 1943. kao sovjetski obavještajac) i Vladimir Fedorov postali su heroji Sovjetskog Saveza.
Do 1942. aktivnosti partizana u Latviji nisuslagati se. To je bilo zbog činjenice da je većina aktivista i stranačkih vođa ubijena na samom početku rata, ljudi su bili slabo pripremljeni, fizički i financijski. Zahvaljujući osudama lokalnog stanovništva, nacisti nisu uništili niti jednu podzemnu organizaciju. Neki heroji-partizani Velikog Domovinskog rata umrli su bez imena, kako ne bi izdali i ne diskreditirali svoje suborce.
Nakon 1942. pokret se pojačao, u odrede su počeli dolaziti ljudi sa željom da pomognu i oslobode se, budući da su njemački okupatori poslali stotine Estonaca u Njemačku na najteži posao.
Među vođama estonskog partizanskog pokreta bio je Artur Sprogis, koji je obučavao Zoyu Kosmodemyansku. Spominje se i u Hemingwayevoj knjizi For Whom the Bell Bells.
Na litvanskom teritoriju, partizani Velikog domovinskog rata 1941-1945 izveli su stotine sabotaža, uslijed čega je ubijeno gotovo 10 tisuća Nijemaca.
S ukupnim brojem partizana od 9187 ljudi (samo po imenu), sedam je heroja Sovjetskog Saveza:
Heroji-partizani Velikog Domovinskog rata 1941- 1945. borili su se u Litvi ne samo s fašističkim osvajačima, već i s litvanskom oslobodilačkom vojskom koja nije istrijebila Nijemce, već je nastojala uništiti sovjetske i poljske vojnike.
Za četiri godine djelovanja partizanskih odreda nana teritoriju Moldavije uništeno je oko 27 tisuća fašista i njihovih suučesnika. Oni su također odgovorni za uništavanje ogromne količine vojne opreme, streljiva, kilometara komunikacijskih linija. Heroji-partizani Velikog Domovinskog rata 1941.-1945. Bavili su se izradom letaka i informativnih biltena radi očuvanja dobre volje i vjere u pobjedu među stanovništvom.
Dvojica - heroji Sovjetskog Saveza - V.I.Timoshchuk (zapovjednik Prve moldavske formacije) i N.M.
Na području SSSR -a djelovalo je 70 čisto židovskih oslobodilačkih odreda. Cilj im je bio spasiti preostalo židovsko stanovništvo.
Nažalost, židovske su trupe moralesuočiti se s antisemitskim osjećajima čak i među sovjetskim partizanima. Većina njih nije htjela pružiti nikakvu podršku tim ljudima te su oklijevali primiti židovsku mladež u svoje jedinice.
Većina Židova bili su izbjeglice iz geta. Među njima su se često nalazila djeca.
Partizani Velikog Domovinskog rata 1941.-1945. Izvršili su veliki posao, pružili neprocjenjivu pomoć Crvenoj armiji u oslobađanju teritorija i pobjedi nad njemačkim fašistima.
