Dugo vremena je upravno-zapovjedna ekonomijapostojao je u SSSR-u, kao i u nekim zemljama istočnog dijela Europe. Glavno odlikovanje takvog državnog sustava je apsolutna moć vlade i njen utjecaj u svim sferama društva. Naravno, službeno je sva imovina pripadala društvu, a sve je bilo u rukama stanovništva.
Država u uvjetima zapovjedništva i upraveekonomija je nastojala postići centralizirani utjecaj, planiranje direktiva, a u nekim je slučajevima dolazila do despotizma. U takvim okolnostima, vlasnici poduzeća i organizacija bili su lišeni mogućnosti samostalnog funkcioniranja, jer su u potpunosti ovisili o aparatima državne uprave. Ako govorimo o tržišnim odnosima, tada se ponuda i potražnja formiraju ne pod utjecajem slobodne konkurencije, već na zahtjev i nalog vladajuće stranke. I to ne čudi, jer su regulatorna tijela uključena u distribuciju i stavljanje na tržište gotovih proizvoda.
Organizira se upravno-zapovjedna ekonomijana takav način da je vlast maksimalno koncentrirana u rukama službenika. A to, pak, značajno pogoršava birokraciju. Nedostatak konkurencije i pretjerani vladin pritisak koče industrijski razvoj, što dovodi do smanjenja proizvodne učinkovitosti. Apsolutna monopolizacija objašnjava pad prodaje i nestašicu proizvoda. Napetost u društvu raste zbog ukupnog nedostatka hrane, odjeće i drugih osnovnih dobara.
Plan proizvodnje sastavljen je unaprijedizravno ovlaštena državna tijela. Vlada je vjerovala da je povjerenje tako složenog mehanizma namirenja menadžerima poduzeća neodgovorno i nepraktično. Najveća greška organa planiranog razvoja je princip njihovog izračuna, jer se procjena proizvodnje temeljila na utvrđenim minimalnim potrebama stanovništva. Unaprijed je trebalo da osoba ne uzme robu više nego što joj treba. Iako su trebali biti prisutni detalji i nepredviđene situacije, možda bi se time poboljšalo blagostanje građana.
Suzbijena je administrativna ekonomija zapovijedanja imedijske aktivnosti. Tijekom tih vremena postojala je stroga cenzura, zanemarivanje koje je prijetilo ne samo odgovornosti u obliku zatvora, već je i prijetilo životu odvažnog čovjeka. Koncept slobode govora tada nije postojao, a novinarima su davani samo materijali odobreni od strane kontrolnih službi.
Zapovjedna i administrativna ekonomija jesustav s pozitivnim i negativnim stranama. Nedostatak ove strukture prvenstveno je u nedostatku razvoja proizvodnog sektora, što značajno smanjuje pokazatelje uspješnosti. Uz to, centralizacija vlasti produljuje postupak donošenja bilo koje odluke u vezi s prilagodbom preliminarnog plana. Dok zahtjev stigne do najvišeg ovlaštenja, tada će se obaviti pregled i izdati službeni nalog uz prihvaćanje prijedloga ili odbijanje, proći će puno vremena.
Međutim, administrativno-zapovjedna ekonomijatakođer ima značajne prednosti. Vlada je uspjela postići strogo poštivanje utvrđenih disciplinskih normi, jer su svi znali koja će povreda biti. Uz to, svaki građanin zemlje mogao je biti siguran u vlastitu budućnost. Prema tadašnjim parolama rad je oplemenio osobu. Radna osoba uvijek će biti opskrbljena hranom i stanom, a običaj je bio i odgojiti parazite.
