Moderne internetske mreže obično se temeljena 32-bitnim dvodjelnim IP adresama - mrežni identifikator i ID hosta. Kako bi se odredio koji je dio adrese domaćin i koja predstavlja mrežu, razvijene su dvije metode. Davatelji internetskih usluga sada koriste metodu adresiranja bez klasa koja se temelji na maskama podmreže. Mrežne klase su prva zastarjela metoda koja se temelji na bendovima.
IP adresa bilo kojeg objekta, bez obzira je li poslužitelj iliObično računalo usko je povezano s nazivom mreže. Ovo ime pretvara se u mrežnu adresu pomoću posebne DNS usluge koja upravlja imenima domena. Samo poslužitelj registriran s ovom uslugom će odgovarati na naziv mreže. Resursi takvih poslužitelja automatski postaju javno dostupni i mogu se koristiti putem Interneta.
Nakon rješavanja IP adresa obratite pozornost namrežne nastave. Ukupno ih ima pet, a svaki ima svoje karakteristike. Klasa A koristi se za velike globalne mreže. Internet uključen u njega. Raspon ove klase proteže se od nule do 127 i sastoji se od 126 mreža. Jedna A mreža obuhvaća više od šesnaest milijuna čvorova. Zapravo, mrežni identifikator uzima samo prvih osam bita, preostalih 24 bita za adresu glavnog računala.
Klasa mreža B sastoji se od srednjih mreža koje zauzimaju adresni raspon do vrijednosti 191. Ovdje je IP adresa podijeljena na identične 16-bitne dijelove.
Klasa C podržava male mreže.Zauzimaju raspon do vrijednosti 223. Prva 24 bita idu pod mrežni broj, a preostali 8-bitni prostor pruža se hostu. C mreža može smjestiti ne više od 256 čvorova, od kojih su dva rezervirana za IP emisije. Valja dodati da su adrese ove tri klase uključene u usmjeravanje i izgradnju podmreža na globalnoj mreži. Zbog toga ih nazivaju "stvarnima" ili "bijelima".
Preostale klase mreža se ne reproducirajuznačajnu ulogu. D-mreže su u rasponu do 239. Ne pružaju pristup čvorovima, već vrše kružnu distribuciju IP-poruka s višestrukim odašiljanjem. Mreže klase E također ne sadrže čvorove. Njihov raspon doseže 255, a sami su eksperimentalni.
Sve navedene klase imaju blokoveadrese rezervirane za privatnu upotrebu. Koriste se isključivo u privatnim lokalnim mrežama, pa se te adrese ne usmjeravaju na Internetu i nazivaju se "siva" ili "privatna". NAT usmjerivač koristi se za spajanje privatnih LAN-ova i za pristupanje njihovom Internetu.