Izraz "interkulturalna komunikacija" podrazumijevaispod je komunikacija koja se događa između ljudi koji pripadaju različitim kulturama. U pravilu se radi o osobnim kontaktima ili masovnoj komunikaciji, iako se često mogu susresti takvi neizravni oblici kao što je, primjerice, dopisivanje.
Interkulturalna komunikacija je koncept kojiproučava nekoliko znanosti odjednom, na primjer, psihologija, kulturne studije, sociologija, etnologija, lingvistika, antropologija. Svako učenje koristi vlastite teorije proučavanja ove grane znanja.
Odjeljak 1. Interkulturalna komunikacija i njeno mjesto među ostalim vrstama komunikacije.
Ovisno o broju ljudi koji sudjeluju u raspravi, općenito se komunikacija može podijeliti na:
Odjeljak 2. Interkulturalna komunikacija. Povijest pojavljivanja.
U početku je ovaj koncept uveden u govorupotrijebljen 1950. Poznati američki antropolog Edward T. Hall bavio se adaptacijom diplomata i raznih vrsta poslovnih ljudi iz Sjedinjenih Država u druge zemlje svijeta.
Tada znanstvenik postavlja potrebuuvođenje ovog pojma. Iako je njegova teorija bila usko fokusirana i uglavnom se temeljila na različitim kulturnim stereotipima (općeprihvaćene norme, vrijednosti, pravila, artefakti određene regije ili zemlje).
Trenutno prevladava razumijevanje kulturekao sustav razumijevanja načina života, normi i vrijednosti ne određene zemlje u cjelini, već zasebne društvene skupine. Na primjer, kultura organizacije, grada, generacije. Isti suvremeni koncept kulture smatra se dinamičnim, jer se, prema znanstvenicima, može mijenjati i prilagođavati ovisno o određenoj društvenoj situaciji.
Danas se već može govoriti oformiranje određene znanstvene discipline, koja će se zvati "Interkulturalna komunikacija". Nakon što se formira, ova će primijenjena znanost postati neophodna za ublažavanje poteškoća koje nastaju u procesu komunikacije između predstavnika različitih kultura, kao i u onim slučajevima kada će biti potrebno smanjiti potencijalni potencijal sukoba. Važnost ove znanosti raste u vezi s sve intenzivnijim procesima: globalizacijom i intenzivnom migracijom.
Odjeljak 3. Lingvistika i međukulturna komunikacija.
Putovanje u sve krajeve svijeta postaje svejednostavnije i lakše. Nikome već odavno nije tajna da živimo u takozvanom globalnom selu, ali to ne znači da su svi ljudi na svijetu dužni ponašati se na isti način. Svaki narod ima svoje tradicije, znakove, vjerovanja i običaje. Ponekad se čine čudnima i neshvatljivima, a ponekad su potpuno suprotni normama usvojenim u našoj domovini.
Navest ću nekoliko primjera
Kako biste se trebali ponašati kad steupoznajete li osobu prvi put? Amerikanci ili Kanađani rukuju se i gledaju se ravno u oči. U vrijeme kada je u mnogim dijelovima Azije svaki fizički kontakt jednostavno neprihvatljiv.
Japanci bi se prilikom pozdravljanja trebali naklonitiprotivniku, a luk bi trebao biti niži, što je osoba više poštovana. Tajlanđani se pozdravljaju stežući ruke ispred prsa i blago naginjući glavu prema naprijed, kao u molitvi. U obje zemlje zabranjen je svaki kontakt očima.
Mnoge zemlje imaju posebna pravila u planuodjeća. U muslimanskim i azijskim zemljama nije dopušteno izlaganje tijela, posebno ženama. Oni, prema lokalnoj tradiciji, nose samo duge rukave i suknje ispod koljena.
Svi znamo da je to uobičajeno za poslovno poznanstvorazmjenjivati posjetnice. Međutim, malo ljudi shvaća da interkulturalna komunikacija nudi čitav niz pravila za ovaj element poslovnog života. Prvo, vaše ime i naziv tvrtke koju zastupate moraju biti napisani na posjetnici. Drugo, poleđina posjetnice uključuje pisanje svega navedenog na lokalnom jeziku, u najgorem slučaju na engleskom. Treće, prije putovanja u inozemstvo pokušajte saznati što više podataka o pravilima prezentiranja upravo ove posjetnice. Jeste li iznenađeni što uopće postoje? Ali uzalud! Na primjer, u Japanu nitko neće potpisati ugovor s vama ako ne prođete karticom objema rukama i ne provedete barem minutu proučavajući posjetnicu vašeg protivnika.
