Gdje rastu gljive kamenica i koja je njihova vrijednost?

Общеизвестно, что в необъятных лесах нашей страны rastu deseci vrsta gljiva visokih kategorija koje su vrijedan prehrambeni proizvod. Jedna od njih su gljive šumske ostrige. Nesumnjivo je da gotovo svi znaju svoje ime, ali ipak neće naštetiti dati detaljnije informacije o biologiji ove vrste.

Ostrige gljive su ime dobile po svojim"Suspendirano" stanje, u kojem rastu na krošnjama drveća. Napominjemo da ih profesionalni šumari ne vole posebno jer su ove gljive klasificirane kao destruktivne. Još jedna verzija nastanka njihovog neobičnog naziva jest da počinju rasti u proljeće (gljiva kamenica).

Ovo je prilično veliki agar,posjedujući praktično nerazvijenu ekscentričnu nogu. Šešir najistaknutijih predstavnika vrste doseže promjer od 30 cm. Oblik je najčešće u obliku uha ili okruglog oblika. Stare šumske gljive kamenica razlikuju se ne samo u veličini, već i u obliku lijevka u obliku šešira.

Njegova je površina najčešće glatka, ali često se nalaze i valoviti primjerci. Bojanje najčešće varira unutar pepeljasto sive boje, s određenim odstupanjima.

Kao što smo već rekli, šumske bukovače su različiteslabo izražena noga (često je potpuno nevidljiva). Vrlo je gusta, vrlo često ima osebujan zakrivljeni oblik. U duljinu naraste do pet centimetara, dok u promjeru rijetko prelazi dva ili tri centimetra. Što je starija gljiva, noga postaje sve tvrđa.

Samo mlade bukovače imaju nježno i sočno meso,dok među "patrijarsima" postaje žilav i vrlo vlaknast, praktički gubeći sav ukus. Usput, mlade gljive imaju vrlo osebujan okus, s primjesama anisa.

Usput, zašto su se šumske bukovače toliko raširile u masovnoj kulturi gljiva? Napokon, postoje mnoge vrste koje su ukusnije i hranjivije!

Njihova je važna značajka točinjenica da su vrlo otporni na virusne i bakterijske lezije, a također imaju izvrsnu mehaničku otpornost tijekom transporta, čak i na velikim udaljenostima. Nije iznenađujuće što im se tako sviđaju veliki trgovački lanci.

Još jedna pozitivna kvaliteta je tačinjenica da u našim šumama nema niti jedne otrovne gljive koja bi nekako kopirala njihov izgled. To je posebno važno za sakupljače početnike koji često nisu posebno nadareni u prepoznavanju potencijalnog "plijena".

Što se tiče kuhanja, šumske bukovačepripadaju četvrtoj kategoriji. Još jednom podsjećamo da se jedu samo najmlađi, jer su stari praktički bez ikakvog okusa. U Engleskoj su ih nekoć punili tijestom i pravilno pržili, ali od tada su se metode njihove kulinarske obrade značajno promijenile.

Danas se bukovača najčešće reže na tankekriške i pržene u biljnom ulju. Prženje ih zajedno s rezancima uobičajeno je, a onda je gulaš nevjerojatnog okusa. U Grčkoj su bukovače, čije su fotografije u članku, pržene na ugljenu, aromatizirane sveprisutnim maslinovim uljem.