Posesivne zamjenice na ruskom jeziku. Njihove značajke, primjeri uporabe u stalnoj brzini.

Ruski jezik je bogat, izražajan i univerzalan.U isto vrijeme, to je vrlo složen jezik. Koje su neke deklinacije ili konjugacije! I raznolikost sintaktičke strukture? Kako, primjerice, biti Englez naviknut na činjenicu da rečenice na maternjem jeziku imaju jasnu strukturu? Razmotrimo engleski izraz "Danas idemo u naš muzej". Ova rečenica može se prevesti na ruski jezik na različite načine:

1. "Danas ćemo ići u naš muzej."
2. "Danas ćemo ići u naš muzej."
3. "Idemo danas u naš muzej."
4. "Danas ćemo ići u naš muzej."

Ovisno o redoslijedu riječi, značenje se mijenja.prijedlozi. U prvom slučaju daju se informacije o namjeri odlaska u muzej (to je najneutralnija opcija). U drugom slučaju, pažnja je usmjerena na to kako će ljudi doći do muzeja (pješice, a ne prijevozom). U trećem - navodi se da će se događaj dogoditi upravo danas. I u četvrtoj rečenici, ljudi navode da će ići u određeni muzej, "naš", a ne u bilo koji drugi. I ovdje je prikladno govoriti o takvom dijelu govora kao zamjenici. Nadalje objašnjavamo zašto trebamo posvojne zamjenice u ruskom jeziku.

zamjenica

Dakle, što je zamjenica?To je samostalni dio govora, koji može zamijeniti bilo koji drugi - imenica, pridjev, prilog, pa čak i broj. Zamjenice uključuju riječi koje ne označavaju konkretno objekte, količine, znakove, već ih samo označavaju. Postoje sljedeće kategorije zamjenica:

• Osobno: Ja, ti, ti, mi. Ti dijelovi govora upućuju na dotične osobe.
• Pokazni: to, ono, ono, ono, to.
• Definitivno: sve, jedni druge.
• Negativno: nitko, ništa.
• Neizvjesno: nekoliko, neki, neki.
• Posesivna: moja, naša, tvoja, tvoja.
• Vraća: sebe.
• Pitanje: tko? što? koja? čija je?
• Relativna. Podudara se s upitnim, ali se koristi u ulozi savezničkih riječi u podređenim rečenicama.

Kao što možete vidjeti, zamjenica u gornjem prijevodu engleske fraze odnosi se na posjedničke zamjenice. Razgovarajmo o njima.

Koje se zamjenice nazivaju posesivnim?

Posesivne zamjenice u ruskoj igrine posljednju ulogu. Posesivna nazivaju one zamjenice koje označavaju pripadnost nekog objekta nekome ili nečemu. Odgovaraju na pitanja: "Čija?", "Čija?", "Čija?", "Čija?".

Predstavljamo vam popis posjedničkih zamjenica, na ruskom jeziku prisutnih:

• moj, moj, moj; naše, naše, naše; moje, naše;
• tvoje, tvoje, tvoje; tvoje, tvoje, tvoje; tvoje, tvoje;
• njegov, njezin; ih.

Ponekad ovo uvjetno uključuje zamjenicu "svo" kao uzvratnu posesivnu.

Promjena posjedničkih zamjenica

Gornji popis nije nasumično podijeljen u trilinija. Tako možete brzo shvatiti kako promijeniti vlasničke zamjenice u ruskom jeziku. Prvo, transformiraju ih osobe: u prvom redu su zamjenice prve osobe, u drugom - druga osoba, u trećem retku - treća. U tablici koja se nalazi ispod, možete vidjeti da se posesivne zamjenice razlikuju prema spolu (muško, žensko, srednje) i brojevima (jednina i množina).

Kako se posesivne zamjenice mijenjaju u slučajevima (ili imaju tendenciju) u ruskom? Niže navedeni primjeri razjasnit će ovaj problem što je više moguće detaljno:

• Ih. (Tko?): Mama i ja smo danas otišle u zoološki vrt.
• B. (Tko?): Moja majka danas nije bila kod kuće.
• Termini. (kome?): Moja majka voljela je hodati po zoološkom vrtu.
• Vina. (Koga?): Moja majka nije bila uplašena ni lavom u zoološkom vrtu.
• Tv. n. (tko?): Ponosan sam na svoju majku.
• Prop. P. (o kome?): Reći ću svima u razredu o mojoj majci.

Postoje i takve izmjene:

• Ih. (što?): Išao sam u školu i sada imam svoje udžbenike.
• B. P. (čega?): Dok sam išao u vrtić, nisam imao vlastite udžbenike.
• Termini. (Što?): Sada sam učenica i jako sam zadovoljna svojim udžbenicima.
• Vina. (Što?): Često gledam u svoje udžbenike, čak i ako ne mogu sve pročitati.
• Tv. (Što?): Ponosan sam na svoje udžbenike: oni su uredno umotani.
• Prop. p. (o čemu?): Već sam zujao svojim ušima majci i tati o mojim udžbenicima.

Načini razlike

Kao što je gore spomenuto, posesivnozamjenice u ruskom jeziku odgovaraju na takva pitanja: "Čija?", "Čija?", "Čija?". Zahvaljujući takvim pitanjima, lako se može razlikovati osobne zamjenice i osobne zamjenice u smislu posvojnog na ruskom. Ova nijansa se može zapamtiti ispitivanjem takvih primjera:

• Nazvao sam je u posjet. Zvali koga? - Ona. Zamjenica je osobna.
• Slučajno sam opazio njezinu mamu na ulici. Mama čija? - Ona. U ovom slučaju postoji izričita naznaka pripadnosti. To jest, vidimo posesivnu zamjenicu.

Postoje osobine u osobnim zamjenicama iu smislu posvojnosti s deklinacijom. Ova je točka prikazana u sljedećim primjerima:

• Nominativni slučaj (tko?): Moj prijatelj, njezina sestra i njihovi roditelji danas su kišili.
• Genitiv (koga?): Moja djevojka, njezina sestra i njihovi roditelji danas nisu kod kuće.
• Dative (kome?): Moj prijatelj i njezina sestra danas će letjeti od svojih roditelja zbog odlaska daleko bez upozorenja.
• Optuženi (od koga?): Roditelji i sestra su me dočekali roditelji i odveli ih kući.
• Involute (od koga?): Divim se svojoj djevojci i njezinim roditeljima, jer se oni vole družiti.
• Prijedlog (o kome?): Ponekad kažem baki o svojoj djevojci i njezinim roditeljima.

В представленной далее таблице можно увидеть, что osobne zamjenice u smislu posvojnog ostaju nepromijenjene, a posesivna vlast sklona. Dakle, vi već znate što su posesivne zamjenice. Na ruskom, ovo je neizostavan dio govora.

Izreke i izreke

Ljudi su izmislili mnoge izreke i poslovice u kojima postoje posjedničke zamjenice. Najpopularnije od njih su takve izreke:

• To je bilo tvoje, postalo je naše.
• Moja riječ je poput granita.
• Tvoja košulja je bliže tijelu.
• Vidiš slamu u nečijem oku, ali je ne primjećuješ u dnevniku.
• Reci mi tko je tvoj prijatelj i reći ću ti tko si.