Obilježava se Dan sjećanja na žrtve holodomorauglavnom u modernoj Ukrajini, ali i druge države također imaju pravo održavati takve događaje. Naročito je glad u SSSR-u, koja se dogodila 1932.-1933., Zapravo zahvatila područja Kazahstana, Sjevernog Kavkaza, Volge, zapadnog Sibira, Bjelorusije i Ukrajine. U manjoj mjeri ova je katastrofa zahvatila Armeniju i Azerbejdžan, istočne regije SSSR-a u to vrijeme, kao i Moskovsku regiju i teritorije sjevernije, premda su oni konzumirali, a nisu proizvodili poljoprivredne proizvode.
Gladne godine u predrevolucionarnoj Rusijiuopće nisu bili vrlo rijetki. Dakle, vjeruje se da je nedostatak hrane zabilježen 1880., 1892. (posebno gladne godine), 1891., 1897.-1898., Ista situacija bila je i 1901., 1905.-1908., 1911. i 1913. godine. No, sjećanje na žrtve Holodomora tada nije bilo poštovano, budući da, unatoč lošim žetvama, među stanovništvom nije bilo masovnih žrtava. No, došlo je do dovoljnog smanjenja očekivanog trajanja života zbog upotrebe surogata umjesto punopravnih proizvoda. Vrijedno je napomenuti da je država pokušavala zaustaviti posljedice propadanja usjeva stvarajući rezerve žitarica i pružajući ih onima kojima je potrebna glad. Konkretno, ovaj je sustav posebno dobro funkcionirao 1911. godine.
Situacija se razvila nešto drugačijeVelika listopadska socijalistička revolucija, nakon koje je uslijedio građanski rat. Štoviše, rušenju carskog režima prethodio je Prvi svjetski rat. Zbog krize moći i kaosa koji su prevladavali u zemlji, prva glad u sovjetsko vrijeme zabilježena je 1921.-1922., Kada je izbila jaka suša, što je pogoršalo postojeće organizacijske i vojne probleme. Tada su glavna pogođena područja bili područje Volge i Južni Ural. Dan sjećanja na žrtve holodomora s tim u vezi nije uspostavljen u Rusiji, iako je broj žrtava impresivan - 5 milijuna ljudi. Situacija je bila toliko teška da je boljševička vlada prihvatila pomoć zapadnih zemalja i oduzela mnoge crkvene vrijednosti pod krinkom pomoći gladnim.
Sjećanje na žrtve holodomora 1932.-1933cijenjeni posebno zato što u tom razdoblju nije bilo prirodnih preduvjeta za takvu situaciju - ove godine, za razliku od 1921., 1946., nisu bile neplodne. Stoga je komunistički režim kriv za smrt milijuna ljudi (prema službeno usvojenoj verziji). Temelji se na činjenici da je, od 1927. godine, vlada SSSR-a razvijala planove za potpunu kolektivizaciju u poljoprivredi obveznim metodama, budući da je s 95% ukrcanih površina usjeva bila oko polovine prijeratnih norma. Planirano je izvršiti pritisak na dobrostojeći dio poljoprivrednika, što je nakon njegove provedbe dovelo do toga da je sposobna mladež pobjegla u gradove, a oko 2 milijuna najinteligentnijih radnika poslano je u istočna područja zemlje (gdje se glad osjećala na minimum).
Dan sjećanja na žrtve holodomora, nažalost,doista se može primijetiti u vezi s dugogodišnjim greškama sovjetskog vodstva, jer je takva politika dovela do značajnog nedostatka propuha i značajnog pogoršanja kvalifikacija poljoprivrednih radnika upravo u najperspektivnijim regijama zemlje već od sezona sjetve 1931. Nedostatak vještina visokokvalitetne poljoprivrede među kolektivnim poljoprivrednicima koji su ostali na terenu doveo je do toga da polja nisu bila dobro obrađena (čak su i jedinice Crvene armije poslane na plijevljenje) i do petine ukupnog broja žetva je izgubljena tijekom berbe.
Dan sjećanja na žrtve holodomora u Ukrajini mogaonikada se neće utvrditi, ako 1932. godine u ovoj, u to vrijeme, sovjetskoj republici, oko 40 posto ukupne žetve žita nije ostalo na vinovoj lozi. Istodobno, gotovo ista brojka (oko 36%) zabilježena je u izvorima za područja uzgoja žitarica Donje i Gornje Volge. Prema tome, Ukrajina u svojoj tadašnjoj nesreći ima „ljude u nesreći“ - Rusiju, Bjelorusiju, Kazahstan. Posebnost Ukrajine je u tome što je glad tih godina zahvatila gotovo čitav njezin teritorij, pa neki lokalni povjesničari pogrešno vjeruju da je riječ o genocidu usmjerenom protiv ukrajinske nacije. U Kazahstanu, gdje se ne obilježava Dan sjećanja na žrtve holodomora, oko 2 milijuna ljudi umrlo je od nestašice hrane u istom razdoblju, dok je gotovo polovica autohtonog stanovništva tada napustila prebivalište i preselila se u druge regije.
Kad se u Ukrajini obilježava sjećanje na žrtveglad? Datum ovog događaja odredio je ukrajinski predsjednik L. Kučma i pada na zadnju subotu u studenom (od 1998.). Od 2000. godine, na današnji dan, ne počašćuje se samo sjećanje na žrtve gladnih godina, već i sjećanje na žrtve represije, koje su 30-ih godina 20. stoljeća bile vrlo brojne u cijelom bivšem SSSR-u. Konkretno, 1932.-1933., Za vrijeme gladi, usvojen je zakon "O pet klasova", kada bi za pokušaje izgladnjelih ljudi na terenu mogli pronaći nekoliko stabljika žita, moglo biti odstreljeno (više od dvije tisuće rečenica izvršili) ili osudili (osudili oko 52 000 ljudi). I sve se to dogodilo u pozadini masovnog oduzimanja poljoprivrednih proizvoda najneljudskijim metodama. Ljudi su deložirani, pretučeni, strijeljani, smrznuti, zakopani do pojasa u jamama, mučeni, prisiljavani da piju vodu pomiješanu s petrolejem, kuće su im uništavane itd. Tako je dobiveno oko 593 tone žita.
Sjećanje na žrtve Holodomora u svim regijama mnogihzemlje su danas počašćene, jer su bile rođaci nekih od živih. I ono što se tada događalo ne treba zaboraviti, jer su događaji tih godina bili više nego tragični. U Ukrajini je 1933. stopa smrtnosti u nekim regijama dosegla sto posto, dnevno je umrlo do 25 tisuća, a ukupan broj žrtava kretao se - prema različitim procjenama - od 4,6 milijuna ljudi (podaci francuskih istraživača) do deset milijuna (podaci američkog Kongresa, moguće, u SSSR-u u cjelini). Točne brojke teško da će ikada biti poznate, budući da je sovjetska statistika prestala uzimati u obzir žrtve od travnja 1933., kada se njihov broj samo u Ukrajini približio 2,42 milijuna ljudi. Uz to, procjenjuje se da tijekom tih godina milijun ukrajinskih beba nije rođeno zbog gladi.
Moderni ljudi trebali bi počastiti uspomenu na žrtveglad. Fotografije tih strašnih godina često nam prikazuju kanibale iz različitih dijelova bivšeg SSSR-a s ostacima njihovih žrtava. Ukupno je u Ukrajini službeno zabilježeno oko 2500 epizoda kanibalizma (ubojstvo za naknadnu konzumaciju) i jelo leševa mrtvih (opet prije travnja 1933.). Takvi se događaji ne bi trebali ponavljati, pogotovo jer u modernoj stvarnosti stotine milijuna ljudi na planetu pate i umiru od pothranjenosti.
Dan sjećanja na žrtve holodomora do danasvrijeme je djelomično postalo tema spekulacija raznih vrsta. Na primjer, predsjednik Ukrajine V. Juščenko donio je zakon u kojem se glad u Ukrajini (u to vrijeme) smatra genocidom, a njegovo javno negiranje kažnjivo je zakonom kao nezakonit čin usmjeren na ponižavanje dostojanstva ukrajinske nacije, zgražanje zbog sjećanja na milijune ubijenih. Ministarstvo vanjskih poslova Ruske Federacije vjeruje da je priznavanje gladi kao genocida jednostrano, jer su patili ne samo Ukrajinci, već i mnoge druge nacionalnosti.
Ukrajinci jednostavno poštuju uspomenu na žrtve Holodomora. 2014. godina nije bila iznimka za to - u mnogim su se gradovima održavale odgovarajuće priredbe polaganjem cvijeća na spomenike žrtvama ove tragedije.
Neslužbeno istraživanje iz tog teškog razdobljaSovjetska povijest zabilježila je jednu prilično znatiželjnu činjenicu - među umrlima je postojao određeni broj onih koji nisu izgubili težinu do koštanog stanja od gladi, već su, naprotiv, bili jako natečeni. To je značajka gladi iz 1933. godine, koja se ne događa ni 1921., ni 1946. mršavih godina, pa čak ni u opkoljenom Lenjingradu. Slučajevi oteklina čak su se dogodili u obiteljima sa skrivenim zalihama hrane, što vjeruje da ukazuje na unošenje toksina, moguće gljivičnih, u dostupnu hranu. Konkretno, tih je godina na poljima cijele istočne Europe službeno zabilježena takva bolest kruha kao što je "hrđa", koja je utjecala na do polovice žetve u nekim regijama, uključujući Ukrajinu. Stoga je moguće da neki ljudi nisu umrli od gladi, već od opijenosti uzrokovane lošom kvalitetom ubranog usjeva, što ne umanjuje općenite razmjere ove tragedije. Sjećanje na žrtve Holodomora u Ukrajini i drugim bivšim sovjetskim republikama mora se pravilno poštivati kako se takvi događaji više ne bi ponovili.
