Događaj poput psihološkog i pedagoškogdijagnostika je obvezna u svim obrazovnim ustanovama. Može se provesti i otvoreno i „potajno“, što zauzvrat daje malo drugačije rezultate. Takva je studija prvenstveno izmišljena kako bi proces odgoja i obrazovanja djece u vrtićima i školama bio lakši i pristupačniji. Stoga ćemo s njegovim prednostima i nedostacima, kao i s drugim značajkama, shvatiti u ovom članku.
Psihološka i pedagoška dijagnostika jepraktični eksperiment, uz pomoć kojeg se proučavaju osobne karakteristike pojedinog učenika, kao i opće društvene karakteristike čitavog obrazovnog tima. Taj je proces kumulativan, jer se sastav grupe neprestano mijenja, njeni članovi stječu nove kvalitete, što zahtijeva pravovremeno bilježenje novih podataka. Takvim pitanjima najčešće se u školama i predškolskim obrazovnim ustanovama bave stalni ili pozvani psiholozi.
Psihološka i pedagoška dijagnostika određujerazinu sposobnosti i znanja svakog člana tima, kao i sklonost razvoju, poboljšanju ili nedostatku takvih kvaliteta. Nakon proučavanja svakog učenika, psiholog uspoređuje sve podatke. Rezultat je procjena cjelokupnih kvaliteta razreda. Događa se i da se neki pojedinci previše ističu po talentima na pozadini djece sa standardnim oblikom razvoja ili obrnuto. U takvim slučajevima roditeljima se često nudi da dijete prebace u drugi razred. Kao što vidite, psihološka i pedagoška dijagnostika potrebna je za optimizaciju obrazovnog procesa. U toku je odabran program obuke i način na koji će sve informacije biti prezentirane jednom ili drugom timu.
Također je važno istaknuti metodepsihološka i pedagoška dijagnostika koja se najčešće koristi u svim obrazovnim ustanovama. Promatranje se može smatrati glavnim. Akumuliranjem znanja i novih podataka o svakom predmetu i o njegovoj interakciji s timom daje se procjena njegovih osobnih kvaliteta. Očito se ova tehnika može smatrati anonimnom. Suprotno je upitnik. Psihološka i pedagoška praksa tijekom dugih godina svog postojanja već je uspjela prikupiti dovoljan broj pitanja koja omogućuju najpreciznije otkrivanje svakog učenika. I posljednja metoda u ovom području je razgovor koji psiholog vodi sa svakim djetetom odvojeno ili sa cijelim timom odjednom. Tijekom razgovora mogu se izvesti mnogi zaključci na temelju učenikovih izraza lica i gesta, ali nema jamstva da će njegova reakcija biti istinita.
Da bi se održao takav događaj, važno jeimati određeno znanje, što je najlakše dobiti iz knjiga. Najpopularnija od njih je enciklopedija koju je autor napisao s prezimenom Zabramnaya. Psihološka i pedagoška dijagnostika složen je, ali vrlo zanimljiv proces, a već se dogodilo da to mogu učiniti samo oni ljudi kojima je priroda dana. I samo oni mogu s preciznošću reći što će biti bolje, a što će biti gore za određenog učenika i za tim.
