Pravila čitanja na njemačkom jeziku su lijepaspecifična, ali ne toliko složena kao što se čini. Zapravo, vrijedi se prisjetiti izgovora nekih kombinacija slova, a zatim ih jednostavno primijeniti u praksi.
Prvi korak je učenje abecede njemačkog jezika. Neće biti problema s izgovorom ako na početku vježbate pisma.
Možda bismo trebali početi s samoglasnicima.U ovom jeziku slova ove vrste podijeljena su u dvije vrste - kratka i duga. Zanimljivo je da interpretacija riječi ovisi o dužini. Na primjer, riječi offen - ofen. U prvom slučaju izgovara se kratka "o", u drugom se proširuje. I prijevod će biti drugačiji, 1 - "otvoreni", 2 - "peći". Kao što možete vidjeti, ovo je važno.
Treba napomenuti dva vokala, koji unaš jezik nije. To su ö i ü, iznad kojih se nazivaju umlauti. Ovdje je sve jednostavno - u prvom slučaju izgovor proizvodi križ između "o" i "ë", au drugom slučaju "y" i "u". Da bi se ti zvukovi ispravno izgovorili, potrebno je lagano zaobiti usne i učiniti zvukove ne kao što je uobičajeno, već kao dubinu, bliže nepcu. Važno je naučiti kako pravilno izgovarati ove zvukove. Na primjer, ako ne kažete “du bist schön”, ali “du bist schon”, tada ćete dobiti ne “ti si lijepa”, već “već si”.
Sjetite se samo pravila čitanjaNjemački je u načelu sličan Rusima. Samo je ovdje relevantno u slučaju postavljanja naglasaka i razmaka između riječi: "za posao!" Usput, još uvijek postoji slovo “ä”. Ovdje je lakše - glasi poput "e". Općenito, potrebno je podučavati abecedu njemačkog jezika - s izgovorom će biti manje problema.
Važno je napomenuti da na njemačkom jeziku postoji ijedno suglasničko pismo, koje nije u ostatku. ß - u solo izvedbi se izgovara kao “escet”, a riječima kao blago izdužena “c”. Ponekad se zamjenjuje kombinacijom slova "ss". Primjerice, i "fußball" i "fussball" prevedeni su kao "nogomet", iu oba slučaja su točni. Ali to se ne odnosi na suglasnike. Pravila čitanja na njemačkom jeziku govore da slova poput "p", "t" i "k" na kraju moraju biti popraćena izdisanjem, odnosno disanjem. To su gluhi suglasnici, i oni će tako ostati u bilo kojoj riječi. No, izgovorene na kraju slogova ili riječi potpuno su zapanjene.
Есть ещё некоторые особенности, которыми Njemački je drugačiji. Izgovor završetaka je ono na što treba obratiti posebnu pozornost. Dakle, uzmite, na primjer, riječ "zwanzig". Taj broj je 20. Nijemci izgovaraju kraj vrlo tiho. Prema ideji, slovo “g” = “g”. Ali kada se stavi na kraj riječi, ona se izgovara kao "xy", ali ne jasno, ali kao da izglađuje kraj. Međutim, to već dolazi s lingvističkim iskustvom, a često i sami ljudi ne primjećuju kako počinju tako govoriti - baš kao smanjenje, od čega je dosta na ruskom. Svakako biste trebali spomenuti i diphtonge. To je kombinacija dva samoglasnika, koji se izgovaraju na vrlo poseban način: ei (ai), au (ay), eu (oh). To je: nein [nain] - ne, Frau [frau] - dame, neue [neyue] - nova, itd.
Neke poteškoće u učenju njemačkogstrani jezici predstavljaju odsutnost mekoće u njemu u suglasnicima. Je li to osim gore navedenog primjera s završetkom “g”. Možda se najnezahvalniji zvuk može smatrati “c”, koji je u pismu označen kao “ch”. Pravila čitanja na njemačkom jeziku predlažu izricanje da je to nešto između kombinacije kao što su “sh” i “x”. Ovo slovo može se naći nakon samoglasnika s umlauts, kao i nakon i. Druge kombinacije suglasnika uzrokuju neke patnje, pogotovo kada je riječ o takvoj temi kao što je učenje čitanja na njemačkom jeziku. A sada govorimo o “tsch”, “tzsch” - “h” i “tsh”. Činjenica je da na njemačkom jeziku ne postoji jedno slovo koje bi se proglasilo jednom od spomenutih kombinacija. Tako se, na primjer, “z” čita kao “”, “s” - kao “”, a “j” - općenito kao “d”. Najlakši način da se izgovor kombinacije „tsch“ zapamti riječju „Njemačka“ - „Njemačka“. Vrlo često zapada u oči, a kod svih ljudi, čak i ako ne uče njemački jezik, poznata je “Deutschland”.
U Njemačkoj - 16 saveznih država.I, moram reći, dijalekti koje govore stanovnici svakog od njih prilično se međusobno razlikuju. Tako, na primjer, Bavarcima je teško razumjeti ljude iz Bremena, a Berlinci se moraju naprezati kako bi razabrali govor ljudi iz Stuttgarta. Primjerice, u berlinskom dijalektu takvi suglasnici kao t i d izgovaraju se kao u britanskom engleskom - alveolarnom. Usput, još jedna stvar bi trebala biti zabilježena. Njemački jezik karakterizira nejasan, mek izgovor ovog pisma. Za bolje razumijevanje preporuča se slušati pravi njemački govor - slušati audio lekcije, pjesme, intervjue s Nijemcima. Samo će na taj način biti moguće razumjeti kako se izgovara ovo slovo i izgubiti ideju o neugodnom buru. Njemački jezik je, zapravo, vrlo ugodan, a ono što govore o njemu, u velikoj većini slučajeva, su stereotipi. Općenito, naučiti je stvarno. Potrebno je redovito prakticirati njemački jezik, učiti pravila, trenirati i, što je najvažnije, čitati i vježbati.
